Drama Queen: Pravila, pravila da bi me udavila

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


„Odmah to zapiši, piši sve te emocije, svu tu pozitivu kojom danas zračiš“, kaže meni moja prijateljica i suradnica, Mare. Mari se svidjelo prošli tjedan i moje vikanje na nju, koja nikako popuniti jednu blesavu tabelu, ali i pokazivanje neke nježnije strane, ako ja uopće više znam biti nježna.

Žao mi je, Mare, ali danas ću pisati o pravilima. Crna kronika me ponovno potaknula na promišljanje. Ovaj put o pravilima.

Pravila – da bi me udavila?!

Zanima me kakav je vaš odnos prema pravilima? Jesu li pravila tu da se krše ili su pravila tu da se poštuju i da nam olakšaju život, na ovaj ili onaj način?

Rekla bih da postoje različita pravila koja oblikuju društvo, organizacije, obitelj, škole i različite druge pojave i zajednice. Trebala bi pridonositi održavanju reda, sigurnosti, pravednosti i funkcionalnosti društva. Religije su utemeljene na pravilima, roditelji postavljaju osnovna pravila za svoju djecu, vozači slijede prometna pravila, a kuhari se pridržavaju recepata…

Naravno uvijek postoje oni buntovnici koji dižu tenzije i kad treba i kad ne treba. Internet je rasadnik raznoraznih buntovnika – s razlogom i bez njega.

Kralj ulice

Fascinantno mi je koliko smo često buntovnici za volanom pa, recimo čitamo – cesta zatvorena, eto Oni, veliki stručnjaci veliki i potencijalni, slavni vozači Formule 1, Oni znaju da mogu proći baš ovu dionicu prepunu snijega s olujnim udarima vjetra. Oni! Baš Oni znaju sve o vožnji svim dionicama na svijetu jer su neprikosnoveni stručnjaci za volanom.

Čudno, slučajno poznajem ljude koji se bave prijevozom pa nikad nisu bili tako samouvjereni.

Čemu sad to ograničenje brzine na ovoj cesti, kada Oni znaju da se tuda možete proći vozeći 200 kilometara na sat. Oni su jedini ispravni i za Njih određena pravila ne vrijede je, kako piše George Orwell u svojoj ‘Životinjskoj farmi?: „Sve su životinje jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih.“

Samo ja i nitko više?

Dobro. Ne bih rekla da je isto pustiti dugu kosu, furati se na repera, hip-hopera ili neku osobu ljubičaste kose. Ne znam što je danas moderno, ali ovih ‘neshvaćenih’ je uvijek bilo i bit će.

Međutim, što ako time ugrožavaš tuđi život, imovinu, egzistenciju i boljitak?

Što smo mi bez pravila? Što smo mi ako ne poštujemo pravila, primjerice u teretani. U njoj nosite tenisice, ali evo ja želim ići u teretanu i želim biti bosa. Želim svojim bosim nogama, s tvrdim, suhim petama dotaknuti svaku površinu… Još k tome, moja stopala imaju neugodan miris. Ali, mene baš briga. Eto, Ja želim vježbati bosa, bez obzira na činjenicu da me drugi ljudi gledaju čudno.

Ego

Vjerojatno bi me svi smatrali ludom.

Uzmite bilo koje pravilo i prekršite ga poput onoga da, recimo, vodite dijete u vrtić bez rezervnih pelena i odjeće. U jednom momentu, dijete bi definitivno bilo mokro satima, jer odgajateljici će postati dosta posuđivanja tuđih pelena ili odjeće. I vi biste bili ljuti na cijeli svijet – jer to je Vaše dijete!

Razlikuju li nas ta nametnuta, nekad i nepotrebna ili naoko glupa pravila od životinja ili je to apsolutno nebitno? I tako smo najgore i najopasnije životinje koje žive na ovoj planeti.

Opet kažem, vanzemaljci nas zaobilaze u širokom luku misleći da smo preludi da bi nas uopće posjetili. Da bi gubili vrijeme na nas…





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI