Drama Queen: Tko ti ima pravo reći što ćeš raditi sa sobom?

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


Svatko ima pravo raditi sa svojim tijelom što god želi. Tetoviranje? Može! Piercing, žigosanje, skarifikacija… Ma, radite što god hoćete. Koga briga!? Muškarci u suknjama i štiklama? Zašto ne? Ako ga ne bole noge i ako uživa u tome, a pri tome ne čini nikakvu štetu drugima, neka hoda!

Želiš imati ljubavnika/ljubavnicu? Želiš izlaziti s mlađima od sebe, ili ekstremno starijima? Može! Želiš biti u nekoj BDSM vezi, zajednici? Zašto ne?

Neka svi rade sa sobom što žele dok svojim postupcima životno i psihički ne ugrožavaju druge.

Raditi ovaj posao je zaista zanimljivo. Prije sam hodala po gradilištima i iskreno ću vam reći, lakše mi je raditi s muškarcima. To sam milijun puta ponovila. Oni su jednostavno jednostavni. Sa ženama je to puno drugačije. Uvijek imate hrpu izazova: tko se s kim slaže, tko ima PMS, tko je danas živčan, što je danas tko kojim tonom rekao… I ti komentari… Sve se zna komentirati! Sa ženama nikada 1+1 nije jednako 2. Sve te analize i samoanalize će nas jednog dana ubiti!

U zadnje vrijeme ne idem na, nama u medijskom biznisu dobro poznate, evente. Nekako mi je to postalo dosadno, idem samo tamo gdje moram (nadam se da se moji klijenti/partneri neće naljutiti). Postalo mi je pomalo naporno sve to gledati i dobrim dijelom slušati. No, kako to biva, baš sam bila na jednom zanimljivom događanju. I pokajnički priznajem da sam (malo) licemjerna, ako se osvrnem na početak ove priče.

Znam kako je to kad želite pratiti trendove, izgledati mladoliko, biti neka bolja verzija sebe, ma što to kome od nas značilo, no malo me je zabrinula ta jedna doza uniformiranosti kojoj nerijetko svjedočim. U dvorani je bilo toliko puno žena koje su doista nalikovale jedna na drugu. Frizura, ti zamamni valovi, oblačenje, način šminkanja, trepavice, obrve, čak držanje i ono što mi najviše upada u oči – usne pune nekih filera.

Primjerice, jednu relativno poznatu osobu bilo mi je nemoguće prepoznati na slikama s jednog drugog događanja. Ispeglala se do neprepoznatljivosti u neku Catwoman.

Doista svatko sa sobom treba raditi što god želi, ali ne razumijem zašto im nitko nikada ne kaže da to više nije lijepo. Te usne žive svoj poseban, tajanstveni život! Vječno nadignute, pažljivo promatraju svijet oko sebe. Naravno, milijun puta mi je bilo neugodno jer, koliko god da ste svjesni da nije pristojno zuriti, neke od tih usana su toliko fascinantne da ne možete prestati gledati!

E

I doista se sramim dok ovo pišem!

Ta, sve te žene, ali i muškarci, imaju pravo raditi sa svojim tijelom što god hoće! Popravljati se, pumpati se, natezati, zatezati…

Međutim, tko im od nas ima pravo reći da su pretjerali? Da moraju prestati? Imaju li poliklinike neke psihologe? Ono, da popričaju s tim pacijentima prije desetog zahvata? Je li to poput neke droge? Je li to ovisnost? Ili im samo žele uzeti pare i uopće ih nije briga za mentalne i fizičke posljedice? Dodat ću samo još jedno pitanje – što je s djecom koja sve to gledaju dok odrastaju?

Ma, zapravo, tko zna što drugi pričaju o meni.

Možda kažu da bih se trebala uozbiljiti, upristojiti, našminkati… Da sam prestara za irokezicu, da sam debela jadnica… Vjerujte mi, radim na sebi, iako se to (još) ne vidi.

  • Educiram se.
  • Čitam.
  • Počela sam (opet) kuhati, moja je nutricionistica Gabriela čak ponosna.
  • Polagano gubim kile.
  • Vježbam.
  • Nisam uvijek dostupna svima.
  • Biram društvo.

Vodim neke svoje bitke, ali niti u jednom momentu svoga života nisam pomislila da mi treba botoks ili da trebam povećati usne, pa čak ni da bih se samo bolje osjećala, a kamo li izgledala.

I, iskreno, bilo je lijepih žena na eventu. No, dvije-tri su jednostavno zračile – punašna kolegica koja je sve pomela osmijehom, mila plavušica i, nadam se jedna nova suradnica koja je toliko divna u svojoj jednostavnosti.

I, znate što? Ni jedna od njih nema botoks niti napumpane usne.





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI