Pojam ‘ghostinga’ najčešće povezujemo s dejtanjem, no sve se više ‘ghosting’ spominje i u poslovnom okruženju. O čemu se zapravo radi? ‘Ghosting’ je iznenadan i neočekivan prekid svake komunikacije za koju biste dali ruku u vatru da je išla u dobrom smjeru i na obostrano zadovoljstvo.
Upravo se to dogodilo mojoj kolegici koja je pristupila klijentu s potpuno razrađenim projektom kojim je ovaj bio oduševljen. Uslijedilo je nekoliko sastanaka kako bi se pojasnili detalji i razgovaralo o dinamici suradnje, da bi u trenutku kad su trebali krenuti s realizacijom projekta, klijent jednostavno nestao. Bez objašnjenja i bez minimalno pristojnosti da digne slušalicu ili stisne reply i kaže/ napiše: ”Hvala na svemu, ipak smo se odlučili za nešto drugo.”
Njezina priča nije me iznenadila, usudila bih se napisati kao što nije iznenadila ni nju, jer smo obje dovoljno dugo u poslu da znamo da se takve stvari događaju, osobito kad započinjete novu suradnju. Pa opet, i sama sam bila iznenađena kad sam osjetila ‘ghosting’ na vlastitoj koži od klijenta s kojim sam surađivala i za kojeg sam uvijek imala samo riječi hvale, jer sam smatrala da će biti direktan, otvoren i iskren u svakoj situaciji.
Zašto tome više nije tako?
Dogovarali smo projekt na njegovu inicijativu, predložila sam koncept, razgovarali smo s drugim suradnicima o tome koga još uključiti u tim, ‘brainstormali’ smo i usmeno dogovorili posao, a onda je nastalo zatišje dok se ne riješe neke stvari na višoj instanci. Kroz neko vrijeme projekt je krenuo bez mene. Uvijek sklona tome da analiziram svoje postupke i ovog sam se puta krenula preispitivati gdje sam toliko ‘fulala’ da me klijent nije niti nazvao da mi kaže da ne računa na mene.
No, onda sam se sjetila zadnjeg telefonskog razgovora. U tom sam razgovoru jasno dala do znanja da se na mene može računati u potpunosti, druga je strana to prihvatila i rekla javiti se kad se riješi ono na što ja nemam utjecaj. Otada se nismo čuli. Čini mi se kako time odnos u kojem sam imala veliki respekt prema klijentu više ne može biti kao prije, jer poštovanje koje sam ja imala za klijenta nisam osjetila s druge strane.
Možda se predomislio, možda je našao kompetentniju osobu za poziciju o kojoj smo razgovarali, možda je shvatio da ipak nemamo istu viziju projekta… Sve su to poslovne odluke koje se donose s ciljem uspjeha projekta. No, sve te poslovne odluke uključuju jedan korak koji će učiniti da se odnos na naruši – poziv, poruku ili mail: ”Ne računam na tebe, našla sam drugo rješenje.” Jer upravo je narušavanje odnosa ono najgore što iz ‘ghostinga’ proizlazi.
Odbijenica može biti itekako poticajna i pozitivna
Najbolji primjer toga kako i odbijenica može biti pozitivna je kad kandidat za posao dobije istu s obrazloženjem o čemu mi je govorila jedna draga prijateljica.
”Na testiranjima za jedno radno mjesto u međunarodnoj korporaciji došla sam do posljednjeg kruga i dobila odbijenicu. Srećom, dobila sam i pojašnjenje koje mi je, kad malo bolje razmislim, bilo i vjetar u leđa.
Naime, igrom slučaja, u tom razdoblju života bila sam par mjeseci nezaposlena. To je bio onaj period krize prije desetak godina. Pozicija je bila dosta ispod mojih sposobnosti, a i sam posao je po opisu – dosadan. HR služba mi je dala konkretno objašnjenje: ja sam vođa, bilo ih je strah da ne uzdrmam njihov dobro uhodani tim.
Dalje, smatrali su da sam ambiciozna, organizirana i brza, a pozicija je takva da sam jedino mogla napredovati u smjeru voditeljice HR-a, što je ugrožavalo poziciju moje sugovornice. Trebao im je netko poslušan, tih i miran – sve što ja nisam, a ne netko tko bi od suradnika tražio svaki put sve više i više… Otišla sam u privatne vode nakon toga. Možda teži put, ali svakako izazovniji.”autor poznat redakciji
Iako odbijenica u tom trenutku nije bila ono što je željela čuti, na kraju je ispala najbolja za nju. No, koliko je takvih slučajeva u svakodnevnom poslovanju? Da poslodavac javi kandidatu za posao da nije nije dobio posao i koji je razlog tome? Više iznimka nego pravilo. Ipak, poslodavci koji ulože trud i vrijeme odgovoriti kandidatima, ponekad će i u kandidatu kojeg nisu zaposlili dobiti ‘partnera’ kao što je to s mojoj najboljom prijateljicom.
U poslovnom bontonu ‘ghosting’ je veliko NO
Prije nekog vremena ušla je u selekciju za poziciju u poznatoj zagrebačkoj marketinškoj agenciji i došla do posljednjeg kruga razgovora. Posao nije dobila, jer se sa svojim iskustvom i stažem nije uklapala na junior poziciju. No to joj je komunicirano, a suvlasnik agencije povezao ju je s ‘headhunterom’ koji ju je u vrlo kratkom vremenu preporučio globalnoj korporaciji s kojom i danas radi. Kad god s njom razgovaram, uvijek ima samo riječi hvale za agenciju u kojoj nije nastavila svoj profesionalni put.
Kao i u svakodnevnom životu, i u poslu je ponekad dovoljno samo biti ljubazan. Bez obzira na kontekst, ‘ghosting’ je neprofesionalan i šteti poslovnom ugledu, a kad bi govorili o lijepom ponašanju i poslovnom bontonu – i tu je veliki NO. Za rečenicu: ”Hvala na trudu i vremenu, no našli smo kandidata koji više odgovara našim potrebama’‘, ne treba više od minute. Uključujući i klik na send.
The post ‘Ghosting’ u poslu: najlakši i najbrži način da izgubite reputaciju appeared first on She.hr.
The post ‘Ghosting’ u poslu: najlakši i najbrži način da izgubite reputaciju appeared first on She.hr.