To su dvije riječi koje imaju zajednički početak „bed“, samo što je za razliku od tebe bedak sretan sa svojim veseljem. Tijelo ti se prestane gibati kad čuješ neku dobru stvar na radiju na putu do posla, prestaneš pjevušiti i tvoj izraz lica postane “resting bitch face“ iliti namrgođena faca koja izgleda jednako kad gleda neodoljivo slatke peseke ili mačke na tik toku i kad se netko preko reda ubaci na blagajni bez pitanja.
Jednom sam tako u dućanu gledala odjeću i sve mi se sviđalo. Imala sam pune ruke stvari koje ću isprobati, sva sretna jer sam našla prave komade. Kad sam se našla ispred ogledala, prestrašila sam se svog lica koje je izgledalo kao da mrzi cijeli svijet. Pokušala sam namjestiti sretno lice. Probala ponovno i ponovno, ali ono što sam vidjela u ogledalu sam potisnula i odustala od namještanja sretne face.
U javnosti se dobro kamufliram
Jednom prilikom naletjela sam na poznanika, srećom primijetila sam ga izdaleka. Nisam bila za susrete pa sam brže bolje uzela mobitel i razvukla najsretniji osmjeh koji sam mogla. Izignorirala ga zauzeta nepostojećim razgovorom.
To upražnjavam s vremena na vrijeme kad sam stvarno loše.
Možete pomisliti da sam luda, ali to je jedan od oblika samopomoći koji djeluje više od svih afirmacija, blogova i knjiga uglednih psihologa i life coucheva. Barem u javnosti.
Ne znam koje su vaše metode, ali ne bi bilo loše sastaviti ih u priručnik, možda bi bio od pomoći brojnom ljudstvu. Donedavno su depresivci možda i bili manjina, no nakon pandemije i potresa čini mi se da su postali većina. Pa se sad i mi koji smo od prije ta manjina možemo praviti da je kriva pandemija. Sad nam može biti malo lakše jer depresija postaje novo normalno iako još uvijek nema taj službeni status. Jer se iz tog ormara od sramote i straha od osuđivanja rijetko tko usudi izaći. Ali polako dolazi vrijeme kada se i slavni počinju javno deklarirati kao depresivni i anksiozni. Ali nama je ipak lakše. Nas obične ljude ne opsjedaju paparazzi i nismo pod povećalom svijeta, mi smo samo pod povećalom susjede koja sve o svima zna.
Ako ovo čitaš i spadaš u momčad depresivaca, nadam se da te nije bacilo u još veću bedaru nego da se tješiš jer ima nas još. Meni je ta činjenica pomogla jer sam shvatila da nisam jedina s kojom nešto nije u redu, samo se u javnosti dobro kamufliram.
Pomozite poslati demone depresije nazad u mrak iz kojeg su došli
Ako nisi u vrtlogu depresije, poprati malo ponašanje dragih ljudi. Ako vidiš da se osamljuju, da za kave imaju izgovore, ako ti suptilno ili otvoreno govore o svom problemu, shvati to ozbiljno. Bez obzira na to što nisi psiholog, bez obzira na to što nije tvoja obaveza da brineš o nečijem psihičkom zdravlju, možeš puno pomoći da se netko počne ponovo osjećati kao čovjek. Pokaži joj da vrijedi, da njen problem shvaćaš ozbiljno. Možda ga ne razumiješ, ali ukaži joj na njena postignuća. Nemoj se uvrijediti ako te s vremena na vrijeme izbjegava, jer možda je u fazi kad joj je uspjeh ako ujutro uspije ustati iz kreveta.
To sve može pomoći da lakše podnosi svoje demone, a možda čak i da ih deportira nazad u mrak iz kojeg su došli i donijeli kao poklon umjesto bombonijere.
Možda pomogneš da joj dođe dan kad neće biti potrebno namještati sretno lice.
Autorica: anonimna čitateljica
Nastavci serijala “Iz dnevnika depresivne žene”:
1. Dijagnoza depresija
2. Zaboraviš tko si jer predugo traje tvoja unutarnja borba
3. Probudila sam se uobičajeno, a onda me obuzeo demon depresije
4. Sretno lice
Nastavlja se….