Velik je broj upita od prilično očajnih roditelja koji se žale na ponašanja svoje djece, i to poglavito tinejdžera. Najčešće su to teme vezane uz emocije ljutnje i bijesa koje se negativno odražavaju problemima u ponašanju i školi, kada više ne pomažu ni školski pedagozi. Sve su više prisutni i problemi vezani uz ovisnosti, povlačenje u sebe i općenito lošu sliku o sebi, kao rezultatom svega toga. To za posljedicu može biti okidač za razvoj anksioznosti, depresije i drugih zdravstvenih izazova povezanih uz mentalno zdravlje. Nažalost, moram priznati da iz svog iskustva u radu s takvom djecom, ali i roditeljima, vidim da mnogi roditelji prilično oklijevaju. Uglavnom prepuštaju da se problemi u ponašanju rješavaju u školi sa školskim pedagozima ili doma s ispraznim razgovorima, vikom, upozorenjima, ucjenama itd. Drugim riječima, jednim općim nerazumijevanjem i neznanjem oko toga što se dešava s njihovim djetetom.
Naravno, ako su u pitanju obiteljski problemi (razvodi, financijske poteškoće i sl.) roditelji misle da je samo u tome problem. To nije baš uvijek i isključivo tako. A i da jeste, ne prepuštajte djecu samo školi! Pokažite više razumijevanja. Ne osuđujte ih, ne koristite emocionalne ucjene i slično. Potražite stručnu pomoć prije nego što bude kasno. Stoga ću se malo više osvrnuti na temu vezanu uz ljutnju i probleme u ponašanju i na koji se način mogu negativno odraziti na sve aspekte života ako se netko (roditelj) ne uhvati u koštac s ovim problemom na vrijeme i na pametan način.
O ljutnji i dugoročnim posljedicama
Ljutnja je normalna ljudska emocija i svi se mi s vremena na vrijeme naljutimo. Međutim, kada je intenzitet ljutnje ili agresije osobe značajno nerazmjeran situacijama ili se događa prilično često, to je pokazatelj da nešto nije u redu. Ponavljajuća, iznenadna ozbiljna verbalna ili fizička agresija može biti znak povremenog, tj. intermitentnog eksplozivnog poremećaja. Kada se osoba nađe u ovom stanju, a to su obično epizode eksplozivnog bijesa koje traju manje od pola sata, one mogu ostaviti osjećaj olakšanja, kao i iscrpljenosti, a ponekad i neugodnosti zbog izgovorenih riječi i postupaka. Uglavnom, statistike pokazuju da se više od 80% ljudi s ovim poremećajem bori s anksioznošću, depresijom ili zlouporabom nedozvoljenih supstanci.
S jedne strane imamo ljude koji su u kroničnom stanju ljutnje i razdražljivosti, a s druge osobe koje mogu povremeno buknuti bez nekog razloga. Simptomi problematične ljutnje i povremenog eksplozivnog poremećaja uključuju: epizode bijesa, verbalne tirade i izljeve ljutnje, razdražljivost, fizičke i/ili verbalne svađe s drugima – sudjelovanje u šamaranju, udaranju ili drugim tjelesnim ozljedama.
Povezano: Saznajte kako nesvjesno zagađujete i ubijate svoj mozak
Što je glavni uzrok ljutnje?
Istraživanja, kao i brojne znanstvene studije, su pokazala da ljutnju najčešće uzrokuje već spomenuti intermitentni eksplozivni poremećaj. Uočeni su i drugi problemi povezani uz bijes koji se često viđaju kod osoba koje su bile zlostavljane u djetinjstvu, koje su doživjela neke emocionalne traume, osobe s ADHD-om, anti-društvenim, narcističkim i graničnim poremećajima osobnosti, osobe koje pate od depresije, anksioznosti i različitim oblicima ovisnosti.
Ako se ne prepoznaju na vrijeme i ne liječe, problemi vezani uz ljutnju i bijes mogu imati trajne posljedice kao što su: školski problemi, problemi na poslu, problemi sa zakonom, financijske nevolje, samoozljeđivanje, suicidalno ponašanje, i općenito problemi s mentalnim zdravljem koji će se zasigurno loše odraziti na sve životne sfere.
Problematično ponašanje
Da vidimo sada kako se ljutnja i bijes, ili općenito neko agresivno ponašanje, odražava u problemima u ponašanju i u školi.
Svi smo bili djeca i imali više ili manje samo prolaznih trenutaka kada smo učinili nešto nepromišljeno, zaista glupo ili neprikladno. Iako su dobri kao djeca i adolescenti, i oni mogu ponekad primjerice ometati nastavu u školi, odbiti poslušati roditelja ili druge autoritete, biti svađalački nastrojeni prema braći i sestrama ili kolegama iz razreda. Jednako tako, i mi odrasli možemo ponekad nekoga povrijediti nekom kritikom ili negativom. Učiniti možda nešto manipulativno i eksplodirati od bijesa. I to je OK ako se povremeno javlja ili vrlo rijetko. Međutim, ako ovakva vrsta ponašanja postane dugotrajan obrazac ponašanja, s negativnim utjecajima u obitelji, u školi i na poslu, tada se takvo ponašanje smatra problemom u ponašanju.
Zašto problemi u ponašanju ili u školi mogu biti opasni i ostaviti dugotrajne posljedice?
Problemi u ponašanju česti su kod djece, adolescenata i tinejdžera. Mogu dovesti do ozbiljnih problema u školi. Iako se neka djeca uspiju srediti kroz život i izaći iz tog toksičnog obrasca ponašanja, mislim da je danas sve više onih drugih koji to ne uspiju.
Dakle, ako se tom problemu ne pristupi ozbiljno i ne započne s radom, što prije, to bolje, ti se problemi mogu nastaviti, i čak pogoršati, u odrasloj dobi. Također je važno da razumijete da se problemi s agresijom, ljutnjom, kompulzivnošću, prkosom, negativnošću, nervozom, impulzivnošću itd. mogu razviti u bilo kojem razdoblju života – u djetinjstvu, na fakultetu, kao i u srednjim godinama života, a i u životnoj dobi 60+.
Ako primijetite vi ili vas upozore u školi da se vaše dijete redovito bori s bilo kojim od oblika ponašanja navedenih u nastavku, svakako potraže stručnu pomoć. To mogu biti znakovi poremećaja ponašanja i problema s bijesom kao što su tzv. oporbeni prkosni poremećaj, tj. disfunkcionalni obrazac neposlušnog, prkosnog i neprijateljskog ponašanja prema autoritetima, zatim već spomenutog povremenog eksplozivnog poremećaja, ADHD-a, depresije, anksioznosti, bipolarnog afektivnog poremećaja.
Uzroci problematičnog ponašanja
Postoje mnogi uzroci problematičnog ponašanja, uključujući biološke probleme (kao što su traumatske ozljede mozga ili genetska predispozicija), psihološke probleme (kao što su stanja mentalnog zdravlja) i društvene probleme (kao što su stresni životni događaji, disfunkcionalno obiteljsko okruženje, odrastanje u siromaštvu ili lošem stanju uhranjenosti).
Znajte ovo – neliječeni ili pogrešno dijagnosticirani problemi u ponašanju i školski problemi povećavaju vjerojatnost da će osoba (vaše dijete ili vi) morati ponavljati razred u školi, mijenjati škole, biti suspendiran ili izbačen iz škole, imati problema s traženjem i zadržavanjem posla, imati problema s održavanjem odnosa, imati poteškoće s koncentracijom i učenjem, imati problema da se adaptira adekvatno u novoj sredini (školi, poslu, novoj zemlji itd.), imati disfunkcionalnu obitelj, postati ovisnik, patiti od opsesivnih misli, imati problema u prehrani (pretilost), biti sklon samoozljeđivanju, imati problema sa zakonom itd.
Jeste spremni na promjene?
Ako ste prepoznali neke od navedenih oblika ponašanja i problema, i treba vam stručna pomoć, potražite je. Osobno držim da je u sagledavanju bilo kojeg od spomenutih izazova (obitelj, zdravlje, društvo, posao, škola, itd.) nužan jedan holistički multidisciplinarni pristup, prije svega u traženju uzroka, a kasnije i rješavanju nekog problema. Taj pristup uključuje biološke, psihološke, društvene i duhovne aspekte.
Jeste li spremni da se više i na pametan način angažirate i doista pomognete svome djetetu koje kroz svoje ponašanje šalje signale da treba pomoć?
Povezano: Kako ispravnim mišljenjem riješiti problem anksioznosti
www.focusin-holisticlifestyle.com