U čemu roditelji najčešće griješe i kako uništavaju svoju djecu?
Jako je važno da roditelj traga za obrascem koji će pomoći da dijete shvati sve ono što se od njega očekuje. Iz mojega osobnog iskustva majčinstva, mogu podijeliti s čitateljima koristan savjet iz moje perspektive. Naime, kada god bi dijete u nečemu pogriješilo, a bilo je toga, ili je bilo nepristojno i drsko, ja bih ispričala neku priču s porukom. Ponekad i izmišljenu, ili neku basnu. Bilo je tu i nekih novih riječi i pojmova koje bih pojasnila. Nakon toga dijete bi ispričalo priču svojim riječima i reklo što je novo naučilo. Znam da mnogi roditelji nemaju ni vremena, a još manje strpljenja i živaca posvetiti se i dušom i tijelom svojoj djeci, saslušati ih i objasniti neke stvari bez drame i histerije. Najlakše je reagirati i izderati se, ili zaprijetiti djetetu. Po meni je to jedna od najvećih grešaka koje mnogi roditelji prave. Iz neznanja. Roditelji tako uništavaju svoju djecu.
Principi zdravog odgoja
Deranjem i vikom ništa ne postižemo. Trebamo znati kako steći njihovo povjerenje, a kako da nam vjeruju ako se boje. Važno je s njima razviti blizak odnos pun razumijevanja, empatije i bezuvjetne ljubavi. Zapamtite da nema bliskosti i povjerenja uz dernjavu, prijetnje i ucjene.
Druga bitna stvar u čemu roditelji jako puno griješe je da ih štite od obaveza. Ne mislim tu samo na školske obaveze, nego i sve ostale. Prije svega radne navike. Zaposlite djecu i ne štitite ih od obaveza. Mnogi roditelji mi vele: ”Ako sam se ja već morala mučiti, neću dopustiti da to mora i moja kći ili sin.”
Kroz rad od malih nogu otkriva se i njeguje osjećaj zadovoljstva i zahvalnosti. Nemojte zaboravite koliku važnost igra motorika u ranom odgoju djece. Svi svjedočimo da su današnja djeca najviše zauzeta s pametnim uređajima i da uopće ne koriste svoje prstiće na kreativan način. Treba im zaposliti prste i šaku jer imaju veću prezentaciju u kori velikog mozga nego čitav donji dio našega tijela.
Učite svoju djecu životnim vještinama koje ne uče u školama
Jeste li znali da su rezultati istraživanja pokazali da je jedan od uzroka zašto se djeca emocionalno i intelektualno sporije razvijaju zbog toga što ne koriste šaku. Igrajući igrice i držeći miša koriste samo dva prsta. Upravo je stoga bitno da djeci, poglavito u prve tri godine života, ne dozvolite da gledaju crtiće na TV ekranu, da se ne igraju na mobitelu. Što više vremena trebaju provoditi vani, igrajući se u prirodi. Igrajte se s njima. Neka koriste ruke i šake, neka trče, okreću se, penju, skaču…
Nadalje, već od pete-šeste godine života učite ih korisnim kućnim poslovima kako bi se znali brinuti o sebi. Neka znaju podgrijati jelo, ispeći jaje, pospremiti stvari u sobi, obrisati prašinu… Naprosto je nevjerojatno koliko roditelji hendikepiraju svoju djecu ne učeći ih nikakvim životnim vještinama. Djeci je tlaka i škola, a kamoli nešto drugo. Kad ih već u školama ne uče vještinama preživljavanja, naučite ih vi umjesto što im udovoljavate kupujući im skupe i najskuplje pametne uređaje, računala, Play station, brendirane krpice… Njima ništa od toga ne treba. Zapravo ih odmalena programirate na emocionalno neinteligentne pojedince koji neće znati razviti osjećaje zahvalnosti na malim stvarima, zadovoljstva i sreće. Na kraju će izrasti u frustriranu i nezadovoljnu osobu kojoj sve brzo dosadi.
Bilo bi korisno kada bi osvijestili sljedeće činjenice
- Djeca modeliraju svoje roditelje.
- Ako ste neprijateljski nastrojeni prema djetetu jer vas je iznerviralo, ono će reagirati agresijom – pasivnom ili otvorenom.
- Razvijajte ono dobro u svom djetetu.
- Uvijek pronađite vremena, pozorno saslušajte i odgovorite na njihova pitanja ili neku molbu. Ne osuđujte i ne derite se na dijete kada pogriješi. Objasnite u čemu je i zašto pogriješilo i kako da to ispravi. Ako često kritizirate dijete, to je kao da ga tučete iznutra. Neće razviti samopoštovanje ni samopouzdanje i osuđivat će druge po istoj špranci. Umjesto toga, uvijek ohrabrujte svoju djecu.
- Ponašajte se lijepo, mirno i staloženo te im pokažite svojim primjerom kako da postane najbolja osoba koja može biti.
- Poštujte njihove granice. Ne opterećujte ih s previše aktivnosti. I oni moraju imati vremena za odmor i igru.
Želim naglasiti da bi u centru odgoja trebao biti čovjek. Kako da od tog, danas malog bića, odgojite odgovornog, empatičnog, poštenog i sposobnog čovjeka. Vodite računa o tome da se takav čovjek ne razvija u školi, na fakultetu i sveučilišnim diplomama i titulama. Ne! Duševni razvoj vaše djece započinje zapravo već njihovim rođenjem i najvažniji je smjer kojim ćete ga voditi u prve četiri godine života. Vi ste glavni i odgovorni; i scenarist i režiser u odgoju svoje djece.
Utjecaj okružja
Osim obitelji, na razvoj dječjeg mozga utječe prvo okružje: vrtić, škola – i sve drugo. To ”drugo” danas se najviše odnosi na sadržaj koji djeca konzumiraju putem interneta i virtualnih igara. Danas djeca prime dnevno na milijun informacija koje se slijevaju u njihov mozak koje ono naprosto ne može savladati.
Dječji je mozak evoluirao i ono što se danas događa je primjetni gubitak empatije. Boraveći u tom lažnom virtualnom svijetu punom agresivnih informacija, djetetov se mozak štiti od tih informacija pa se kao rezultat toga javlja manjak empatije, osjećaj otupljenosti, deficiti u verbalnoj komunikaciji i sve ono što nije dobro za mentalno zdravlje.
Kada kažem okružje, ne mislim samo na socijalnu interakciju nego prije svega na sadržaj koji konzumiraju s interneta i vrlo agresivnih i pogubnih za njihov mozak i psihu video igrica. Kada roditelji vide svoje dijete u sobi na internetu, misle da je ono bezbrižno i na ”sigurnom”. Daleko od toga, jer je dijete baš tu na potencijalno opasnom i nesigurnom terenu.
Dječji se mozak se razvija od 5. do 7. pa do 12 godine najviše pod utjecajem vanjskog okružja. Zato kao roditelji budite oprezni i nastojte ne praviti greške.
Disciplina i odgovornost
Mislim da je najveća greška koju većina roditelja čini to što daju ”sve” djetetu. Zauzvrat ”samo” traže da bude odličan đak, a ako dobije trojku ili ne daj Bože jedinicu, smak svijeta. Diže se hajka na učiteljicu. Roditelji odlaze u školu i svađaju se okrivljuju, ucjenjuju. Meni nije normalno da se dozvoli da roditelj kao najpametniji koji sve zna, ”intervenira” dolazeći u školu, prijeti i dijeli lekcije učiteljici što i kako treba raditi. Nažalost, sve se izokrenulo na gore. Djeca sve manje znaju. Sve su gluplja, nesretnija i bolesnija psihički. Mislim da smo izgubili školu odnosno onu nekad rezervnu instituciju koja je znala popravljati greške roditelja. Roditelji uništavaju svoju djecu.
Ključna riječ je ODGOVORNOST – na strani roditelja i prosvjetnih djelatnika. Neka svako obavlja najbolje što zna. Neizostavna je i DISCIPLINA i KONZISTENTNOST u ponašanju roditelja kao osnova razvoja djeteta. Kada mi roditelji kažu da ne žele maltretirati svoju djecu, to je suprotno. Drugim riječima, ako nešto zabranite djetetu to je također jedan oblik discipline, jer moraju postojati granice i poštovati se.
Ne dopustite da postanete bankomat za ispunjavanje djetetovih želja
Opet iz neznanja i u želji da učine sve najbolje za svoje dijete, roditelji ispunjavaju skoro svaku djetetovu želju. Često kažem da su mnogi postali pravi bankomat za želje njihove djece što je katastrofalno jer kada se djeca suoče s nekim problemom, totalno se pogubi jer jednostavno nemaju na raspolaganju potrebne mehanizme i vještine.
Svjedočimo sve većem broju djece koja svoje traume i frustracije ”liječe” na drugoj djeci nanoseći im bol, maltretirajući, zlostavljajući ih. Vidjeli smo i onaj najgori scenarij – oduzimanjem života.
www.focusin-holisticlifestyle.com
Povezano: Kakve su vam misli, takva vam je realnost – saznajte kako učinkovitije koristiti svoj mozak