Statistika je neumoljiva i kaže kako u Republici Hrvatskoj čak 10 osoba na 100 000 stanovnika otkrije karcinom štitnjače. Ove brojke našu zemlju svrstavaju među vrh zemalja prema stopi novootkrivenih karcinoma štitnjače na godišnjoj razini. Također, svaka treća žena ima dijagnosticiran čvor u štitnjači, a svaka deseta neki od poremećaja štitnjače.
Simptomi bolesti štitnjače variraju od osobe do osobe i nerijetko se pogrešno povezuju sa stanjima kao što su trudnoća, menopauza ili depresija.
Marija, ti si javno progovorila o svojoj dijagnozi. Jesi li imala neke simptome? Kako je uopće došlo do dijagnoze?
Do same dijagnoze je došlo slijedom pregleda počevši od redovitog ginekološkog nakon kojeg me ginekologica poslala na tek nekoliko pretraga krvi i OGTT test jer u obitelji imam povijest dijabetesa tipa 2. Vidjevši rezultate uputila me dalje kod endokrinologa-dijabetologa koji mi je dijagnosticirao inzulinsku rezistenciju i Hashimotov sindrom.
UZV štitnjače kod endokrinologa je otkrio čvor na kojem je zbog njegove veličine rađena punkcija čiji je rezultat bio karcinom štitnjače. Sve se dogodilo jako brzo i iznenada. Simptomi koje sam imala nisam pripisivala Hashimotu niti inzulinskoj rezistenciji jer su bili izuzetno blagi. Povremeni umor, nisam se mogla ponekad sjetiti neke riječi u razgovoru pa sam se izvukla s drugim riječima, povremeni ciklus opadanja kose koji bi se s vremenom smirio i bila sam često gladna.
Kako su ti simptomi kod mene bili samo povremeni, ali i nešto s čim se susreće puno žena, u nekoj mjeri sam ih racionalizirala i nisam smatrala da sam bolesna.
Karcinom štitnjače nema simptome
Karcinom štitnjače nema nikakve simptome i on je otkriven slučajno. Imala sam jednu kvržicu na vratu zbog koje sam već ranije bila na pregledu i za koju su mislili da je uvećani limfni čvor, a zapravo je ta kvržica ispostavilo se kasnije, bila karcinom. Karcinom nema nikakve simptome i obično se otkrije prilikom pregleda štitnjače i punkcije. Gledajući unatrag, najizraženiji je bio umor, ali on je dolazio postepeno kroz godine te sam ga kao mnogi drugi pripisivala povećanom obujmu posla koji sam u to vrijeme obavljala kao i tome da više nisam u 20-ima.
Po čemu je tvoja dijagnoza specifična?
Nisam sigurna da bi ju okarakterizirala specifičnom. Mnogi do ove dijagnoze dođu relativno iznenadno jer simptomi poremećenog rada štitnjače često nisu dramatični, već nastupaju polagano i postepeno godinama jačaju tako da ni ne primjećujete koliko vam je primjerice svakodnevni život otežan zbog osjećaja umora.
Kako su bolesti štitnjače jako raširene, često ih se otkrije prilično slučajno. Dok ne izvadite čitav panel hormona štitnjače i dok ne odete na pregled štitnjače često simptomi poremećenog rada štitnjače prođu „ispod radara“ i dugo ostaju neliječeni i neotkriveni.
Što si u zadnjih par mjeseci naučila o sebi, svome tijelu, prehrani?
Mislim da je najvažnije to što sam naučila obratiti više pozornosti na poruku koje mi tijelo šalje svakodnevno. Umjesto da fokus držim na određenim ciljevima koje sam si zadala, sada je fokus prebačen da ti ciljevi budu postignuti bez vremenskog ograničenja, u skladu s time što mi tijelo poručuje. U pogledu prehrane je totalni zaokret. Određene namirnice poput slastica i pekarskih proizvoda su gotovo potpuno izbačeni zbog dobivenih dijagnoza, a ugljikohidrati su uvelike smanjeni. Unazad šest mjeseci inzulinska rezistencija mi je gotovo u potpunosti nestala.
Ne jedem više rafinirani šećer, slastice, pekarske proizvode krumpir, rižu, rafinirano suncokretovo ulje te ništa što ima dodanog šećera, gotovo nikakvu procesuiranu hranu.
Naučila sam skrivene nazive za šećer i okrenula sam se proizvodima koji nemaju rafinirani šećer. Dva sata nakon jela glukometrom sam pratila stanje šećera u krvi i pratila sam stanje. Ponekad si dozvolim mali izlet s nečim što „nije dozvoljeno“ s inzulinskom rezistencijom i pazim da je umjereno.
Uvela sam i svakodnevne šetnje od minimalno 5 km. Ono što jedem je meso i povrće na razne načine. Postim minimalno 16 sati, a 8 sati jedem. Naučila sam razne nove recepte i svakodnevno kuham. U restoranu naručujem meso i povrće. To znam da uvijek ima na meniju.
Što ili tko ti je najviše pomogao u zadnjih par mjeseci?
Najviše pomoći dobila sam od svojih bližnjih. Prvenstveno mi je pomogao zaručnik, obitelji i manji krugu bliskih prijatelja koji su sa mnom prolazili kroz ovo stresno i teško razdoblje. Ovdje prvenstveno mislim na psihičku komponentu cijele priče, naravno što se same fizičke strane tiče neizmjerno sam zahvalna svim doktorima koji su mi pomogli na putu ozdravljenja, od ginekologice, endokrinologa, kirurga, specijalista nuklearne medicine i dakako svih medicinskih sestri zahvaljujući kojima mogu još pažljivije čuvati svoje zdravlje i veseliti se svakom novom danu.
Također i pratitelji na Instagramu s kojima sam podijelila iskustvo su me podržavali kroz cijeli proces.
Potrebno je podići svijest o bolestima štitnjače
Odlučila si se na podizanje svijesti o bolesti štitnjače.
Cijelo iskustvo ponukalo me da donekle probam podići svijest o bolestima štitnjače, koristeći vlastitu platformu, a i generalno u životu. Ne izbjegavam razgovor o svojoj bolesti, ako moje iskustvo može pomoći nekome da prepozna iste simptome ili ga ohrabriti da ode na sistematski pregled koji već neko vrijeme odgađa onda to sve ipak ima neku dodatnu vrijednost, nije više samo moja osobna teška priča nego sam ju pretvorila u edukaciju, pomoć i podizanje svijesti.
Bolesti štitnjače su jako raširene, ali vrlo često neotkrivene. Baš zato sam se odlučila javno pričati o svojem iskustvu. Javilo mi se puno žena koje sam potaknula na pregled, nekoliko njih ponukane mojim videom otkrile su i oboljenje štitnjače, a jedna mi se javila da su joj također otkrili karcinom nakon što sam javno progovorila o ovoj temi.