Samo ti hormoni malo podivljaju, malo ti se sve promijeni, ali navikneš se na sve, a i za desetak godina menopauza prođe. Što je desetak godina naspram cijelog života. Iako, kad prođe menopauza, ulaziš u postmenopauzu, pa prođu boljke koje donosi menopauza, ali onda možeš dobiti osteoporozu, i svašta još nešto, ali svi te upozoravaju na to pa se lijepo pripremi.
Ali gdje smo mi od toga, tek nam je 50., tek smo zakoračile u menopauzu. Zdravo se hrani, pij puno vode, dovoljno spavaj, obavezno 8-10 sati, redovito vježbaj, uzimaj vitamine – pitaj doktora koje, ja ipak nisam stručna osoba, izbjegavaj sunce i stressss. I postoje izgledi da ćeš i u svojim sedamdesetima biti vitalna i zdrava. Ne znam kako sve nabrojano izvesti, ali probaj. I moći ćeš uživati u mirovini, možda putovati po svijetu, čitati knjige i raditi sve što nisi stigla prije. Ali gdje smo mi od mirovine. Tek nam je 50.
Menopauza, hormoni, bradica, brčići…
Hormoni počnu djelovati na sve u tvom tijelu. Iznutra i izvana. Počnu ti rasti dlake gdje ne želiš, a one koje želiš zadržati počnu nestajati. Odjednom u ogledalu koje povećava pet puta osvanu nježni meki brčići, srećom toliko su svijetli da se ni ne vide, osim na rubovima usana gdje su onako, ne bih rekla crni, ali tu su negdje. Pod pravim kutom svjetla odjednom vidiš paperjaste dlačice po bradi i čeljusti, i pitaš se jesu li uvijek bile tu? Odakle su došle? Zašto su došle?
Pa eto, razine hormona estrogena i progesterona se počinju smanjivati i to uzrokuje čitav niz, uglavnom neugodnih, promjena u našem tijelu, umu i duši. Stručno rečeno. U slobodnom prijevodu, slično kao kad imaš PMS, samo menopauza znači još plus neke druge stvari, i traje desetak godina, svaki dan.
Što je žena bez brkova
Naravno, pitam Google, odem na YouTube da čujem što kažu beauty influenceri, jesam li ja jedina žena s brkovima. Nisam, kažu, to je normalno. Postoji britvica namijenjena uklanjanju obrva, ali služi i za uklanjanje brčića i paperjaste brade. Onako, svaki tjedan. Kako kosiš doma travu u dvorištu, tako obriješ lice kao pravo muško, samo bez pjene. Sve ima na YouTube-u. Kažu da je to i svojevrstan piling lica, da je lice nakon brijanja glatko, puder puno bolje stoji na licu. I sve što su rekle, a pogledala sam ih preko nekoliko, istina je. Lice ti je glatko ko bebina guza, nema brčića, nema dlačica na bradi i čeljusti, koža ti se čini ljepša, glađa i mekša. Za malo više od tjedan dana sve ponoviš. Ponovila sam, dva puta. I onda mi se više nije dalo. Ma neka ih, ionako ih vidim samo ja u ogledalu koje povećava pet puta. Ako ih vidi još netko, ma nek uživa u pogledu. Nisam još nikome rekla da sam brijala lice, a nitko nije ni primijetio nikakvu razliku, pa ni ja sama, osim mog ogledala koje povećava pet puta.
Nego, gdje su nestale obrve?
Obrve ti se razrijede i posvijetle toliko da postanu gotovo nevidljive. Izgledaš si čudno mjesecima, ali ne kužiš zašto, i napokon shvatiš da skoro više i nemaš obrve. Kad ih nacrtaš, opet si izgledaš normalno. Ok, farbat ću obrve i sve će biti u redu. Pofarbaš obrve, ali kao da nisi, jer u obrvama imaš 3 dlake. Ok, ne doslovno, ali toliko su rijetke da farbanje ne pomaže. Olovke, sjenila, maskare, podloge – isprobaš sve što nađeš u dućanima – razlijeva se, razmazuje, isprobaš X proizvoda dok ne nađeš pravi, a naći pravu nijansu prava je sreća. Pričaš obrvama kao što ljudi pričaju cvijeću, pa ono brže raste. Kupuješ serume rasta, isprobavaš sve što nađeš na internetu ne bi li ponovo uzgojila svoje obrve. Ima nekih pomaka, ali još nije to to.
Uvijek ostaje opcija da odeš na tetovažu obrva, ali se bojiš riskirati jer ne vjeruješ ni jednoj osobi koja tetovira obrve. Ne želiš riskirati i izgledati kao neko čudno biće, jer ako ti napravi obrve onako kako ne želiš, morat ćeš se skrivati od svijeta sljedeće dvije godine. Sjenila, maskare, podloge za obrve postaju tvoja rutina. Jedini je problem što ih još uvijek nisi naučila lijepo iscrtati, ali ok, ne moraš biti savršena.
Svoju kosu više ne prepoznaješ, kako se to ponaša!?
Kosa te više ne sluša. Ne stoji kao prije i nekako se razrijedila. Ako si sretnica koja nije osijedila u ranim tridesetima, odjednom ugledaš prve sijede. Onako, na vrhu glave. Onda se krenu množiti. Kod mene srećom najviše iznad uha, imam dugu kosu, pa se ne vidi. Kako se množe, tako ti počnu sve više smetati. Ne želiš se farbati jer voliš svoju prirodnu boju kose. Pa koja boja je najsličnija mojoj boji kose? Potraga. Duga potraga. Ne vjeruješ ni jednoj tubici, ni jednoj nijansi. Gledaš te sijede, nema ih puno, ne vide se jako, ali nekako ti ipak prilično smetaju.
Onda se odlučiš na taj korak. Riskiraš. Pogodak, kosa je zadržala svoju prirodnu boju, samo sijede su primile boju i više se ne primijete. I što je najbolje od svega, nitko, baš nitko nije primijetio da sam se pofarbala, pa ni ja sama. Odlično. Ali kako se boja polako ispire, opet počnu izvirati, množiti se bijele vlasi, pa te ulovi panika, onda zaključiš da si navršila 50 i da smiješ imati sjede i pomiriš se s njima.
Onda ti prijateljice počnu bojažljivo govoriti: “Čini mi se da imaš sijede. Da, imaš stvarno.“ Srećom sam se prije toga pomirila sa svojim sjedim vlasima, pa sam rekla: “Znam, nema veze,“ i ponosno podigla kosu iznad uha. “Gle, ima ih još.” Neka ih, kažu da dolaze uz mudrost, volim misliti da su je i meni donijele.
Za sve su krive traperice, odnosno spori metabolizam
Masno tkivo se hvata tamo gdje ne želiš. Doduše, ne želiš ga nigdje, ali eto ga, samo se slaže. Ne jedeš baš puno više nego prije, ali sve ti je nekako fino. Grickaš nešto kad gledaš tv, kad si ljuta, kad odmaraš, kad se nađeš s ekipom. Jedeš malo više nego prije, ali ništa ekstremno. Ali odjeća ti postaje tijesna, tvrdoglavo odbijaš kupovati veći broj, ali na kraju izgubiš bitku. Eto te iz M i 38, u L i 42. Kakav skok.
Ok, možeš izbjegavati ogledala. Malo zažmiriti i idemo dalje. Sakrij u najdublji kutak ormara one omiljene traperice koje su ti prije dvije godine stajale kao salivene da se ne šokiraš kad ih ponovo pokušaš navući jer od koljena ne idu dalje. Hm… pa kako sam mogla biti tako mršava. Jesam li uopće išta jela. Što je tu je, idem ih spremiti negdje gdje ih neću naći, nešto fino gricnuti da se utješim jer su me traperice rastužile. Eto, za sve su krive traperice. I usporeni metabolizam.
Vid ti oslabi, pa prve bore ugledaš tek kad dođe treća generacija prvih bora
Koža na licu ti se objesi. Ne sviđa ti se to, nikako. Tražiš kreme koje će ti učvrstiti kožu, pa kažeš prodavačici u parfumeriji: “Ja nemam bora, vidite? Ali mi se koža malo ovjesila, olabavila, molim vas neku kremu za učvršćivanje lica.” Naravno, nema te kreme koja briše godine, ali trackaš se kremicama i serumima, pa se osjećaš bolje. Uostalom, za svoje godine uopće ne izgledaš loše. Nitko ne bi rekao da imaš 50. A I kad bi, to je u redu, nema ništa loše u tome.
Onda odeš napokon okulisti jer ti je vid opasno oslabio, sve ti je mutnjikavo i zblurano. Dobiješ naočale, i kad se prvi puta s naočalama pogledaš u ogledalo ugledaš fine boooreeeee. Ajme sramote, što li su mislile one prodavačice kojima sam govorila da nemam bora. To što ih ja ne vidim, ne znači da ih nemam.
Ali to su one ok bore, smijalice, svjedoče o smijehu. Ima i ona crta ljutilica između obrva, ali ok, život je to, pola stoljeća ostavi traga.
Menopauza i valunzi – ako ih nemaš, znaj da ti zavidi velika većina žena
Valunzi. Ah ti valunzi. Valunzi. Valunzi. Valunzi. Nalet neopisive vrućine koji izvire iz tvoje nutrine. Oznojiš se u sekundi – vrat, lice, kosa, čak i ispod očiju. Ono što nije pamuk ili lan tvoja koža više ne podnosi. Jednostavno se guši u svemu što ne diše i što nije prirodno. U autu i po zimi cijelo vrijeme imaš upaljenu klimu – hlađenje, ne grijanje – jer ti je neprestano nepodnošljivo vruće. Neka samo puše, neka hladi. U autu ti je ko u frižideru. Gdje god se nalaziš, kronično ti fali svježeg zraka.
Znaju nekad biti malo rjeđi i podnošljiviji. Zimi kad izlaziš iz stana obučeš sve osim majice/košulje jer ti je vruće. Obuješ se, dođeš pred ulazna vrata, obučeš gornji dio i jaknu, i brzo van na zrak. I svi oni krasni puloveri stoje u ormaru, jer čim ih pogledaš, oblije te znoj. Po ljeti gledaš da si uvijek u klimatiziranom prostoru, stalno se rastapaš, ali proći će i to. Jednom.
I to naravno, nije sve, ima još
I tako te sve to šiba, navikavaš se polako. Menopauza je postala dio tvog života. S vremenom valunzi postaju rjeđi i blaži, pa opet češći i gori. Isprobavaš dijete, hraniš obrve serumima za rast, lice mažeš kremicama, serumima i svime što čuješ da je dobro.
Umaraš se više nego inače. Često se osjećaš iscrpljeno, pa znaju doći i glavobolje i bezrazložni bolovi u zglobovima i mišićima. Ujutro se budiš umornija nego kad si išla na spavanje. Više ti se ne seksa, pojavljuju se promjene raspoloženja, anksioznost, depresija, razdražljivost, trenuci slabije koncentracije. Sve su to normalne pojave u menopauzi. Dakle, normalna si, ne brini, ne ostavlja te pamet, samo ti hormoni rade remont u tijelu.
Olakšaj si tako da postrojiš sve ukućane i lijepo im objasni što ti se događa. Potkrijepi to knjigama, člancima liječnika i sličnim izvorima. I neka shvate da menopauza nije šala. Da ćeš biti ovakva i onakva, ali da to nisi ti, nego tvoja menopauza. I nek se pomire s tim.
Kako si možeš olakšati
Pij puno vode, posveti se sebi, njeguj se, nađi neku tjelesnu aktivnost koja će ti odgovarati na duge staze. Izbjegavaj stres, to je možda najteže, ali nauči tehnike disanja, broji do 10 i nazad do 1. Spavaj dovoljno, jedi zdravo, voće, povrće, proteine, izbjegavaj šećere i ugljikohidrate, ljutu hranu jer pogoduje valunzima. Ako ti odjednom laktoza smeta, to je ok, izbaci mlijeko i sve što ti želudac i probava ne vole. Izbjegavaj alkohol, ne samo jer nije zdrav, nego izaziva još jače valunge, a mamurluk traje 3 dana. Hidratiziraj se iznutra vodom, izvana kremicama i tonicima, koža će ti biti meka i lijepa, a i nestat će onaj neugodan osjećaj suhe kože koja se peruta. Smij se, pjevaj, pleši, uživaj u životu, tvoje najbolje godine su pred tobom.
Za sve što te muči u vezi menopauze i promjena pitaj svog liječnika, ginekologa, a ima i puno članaka stručnih osoba gdje možeš naći stručne savjete za svaku nevolju koju ti donese menopauza. I zapamti, sve je to normalno.
Žena sam, a koja je tvoja super moć?
Žene smo, imamo moć donošenja novog života na svijet, preživjeti sve krugove pakla i pasti sto puta, ustati i boriti se dalje, odgajati djecu i istovremeno ganjati karijeru. Znamo uključiti i veš mašinu i suđericu, znamo kako radi usisavač, znamo kuhati, znamo biti samostalne i jake, znamo podržati druge, znamo voljeti, ljutiti se, biti strastvene i nježne i lude i smijati se, i ozbiljne probleme rješavati. Znamo se davati do kraja. I sve to uz hormonalne promjene koje donose redoviti PMS-ovi, trudnoće, porodi, perimenopauze, menopauze i postmenopauze.
To je život. Prilagođavaš se. Počinješ shvaćati da više nisi mlada. I to je u redu. Jer, pedesete zapravo nisu loše godine. To su nove tridesete, samo su mudrije, iskusnije, pametnije, rekla bih da su čak i bolje od tridesetih. Eh da mi je ova pamet kad sam imala 20, 30, 40. Ali nije kasno, imaš je sada, i upotrijebi je. Za sebe.
Eh da, ima žena, poznajem neke, koje kroz menopauzu prolaze kao da se ne događa. Totalno bezveze. Stvarno totalno dosadno. Nemaju pojma što propuštaju.
Povezano: Izletavaju li vam biciklisti pred auto? Meni se dogodilo jednom!
Autorica: Vesna Kolarić