Uvijek se trudimo pravilno odgajati djecu, ali na ovaj ili onaj način, ali svi griješe. Djeca mogu oprostiti neke pogreške, neke odmah, neke s vremenom. Ali postoji vrsta pogreške koja se nikad ne oprašta. Uz tek rijetke iznimke.
Kontrola i nedostatak povjerenja
Postoji nekoliko vrsta roditeljstva. Neka su djeca uvijek stalno pod nadzorom, ne smiju izaći dalje od dvorišta. A neka i u ranijoj dobi odlaze od kuće bez nadzora. Ne postoji pravi put. Treba vidjeti kakvo dijete imate.
No, djetetu treba pokloniti povjerenje, čak i ako je teško. Djeca svoje samopouzdanje crpe iz povjerenja, a ako roditelji sumnjaju i ne vjeruju, onda je djetetu teže doći do uspjeha u bilo kojem poslu. A, ako roditelji vjeruju, onda sve ide lakše.
To funkcionira i s dvadeset godina, kad sin ili kći odu u drugi grad živjeti i raditi. Uvijek je potrebno povjerenje u snagu djeteta i vjera. To je vrlo važno. Dijete neće odrasti samostalno ako ga se stalno kontrolira. U dobi od šesnaest godina, na primjer, može doći do spoznaje da nije u stanju učiniti ništa odgovorno. A roditelje je najlakše okriviti. Jer ako su uvijek kontrolirali, nisu dopuštali da djeca budu odgovorna i neovisna, to se odrazilo i na odrasli život.
Uspoređivanje s drugima
Ovo je vrlo važna tema. Kako je u djetinjstvu, tako će biti i u budućnosti. Neke ljude roditelji nisu uspoređivali s drugima. I što mislite što se dogodilo u odrasloj dobi? Samouvjerene su osobe i uspoređuju se samo sa sobom. Razumiju da svatko ima svoje uvjete i smatraju da je čudno uspoređivati se s drugima.
A ako je dijete uspoređivano, onda će u odrasloj dobi uspoređivati sebe. Odatle može proizaći depresija, nesigurnost i zavist. Samo iz činjenice da su roditelji u djetinjstvu uspoređivali!
Zapamtite, dijete trebate uspoređivati samo s njim. Potrebno je da shvati kako je svaka osoba jedinstvena i da svaka ima svoje uvjete i karakteristike.
Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr