Postavljate li si velike ciljeve? S obzirom da je travanj, tema ciljeva više baš i nije aktualna. Novogodišnji ciljevi uglavnom su dosad već zaboravljeni, a nova zanimacija je odbrojavanje do neradnih dana koji se mogu spojiti, i potom, odlazak na godišnji. No, možemo pobjeći gdje god želimo, ali sebe nosimo svuda sa sobom. Dakle, još jedno putovanje, još jedna edukacija, još jedna krpica u ormaru… ne mijenja stvari. Čovjek zapravo teži miru i ispunjenosti, a ne gomilanju. A mir dolazi iznutra. Dakle, je li na vašem popisu ciljeva – mir? Na listi želja uglavnom su poželjniji veselje, sreća i zabava. U tome nema ništa loše, ali treba biti svjestan da su to prolazna stanja, da se ne treba vezivati za njih i očekivati da neprekidno traju. Dok s druge strane, mir je dublje, prizemnije stanje koje uglavnom narušavaju naše misli. Overthinking.
Overthinking
Pretjerano analiziranje dovodi do paralize, ukopava nas na mjestu. Ljudi se vole hvaliti kako su analitični, da pristupaju problemu sa svih strana, sagledavaju iz svih aspekata. Pretjerano razmišljanje ili overthinking postalo je prava pošast koja doprinosi ionako stresnoj svakodnevici. No, to ne bi trebalo biti tako. Overthinking je najčešće pokušaj bijega od pravog problema, od izbjegavanja priznanja da nešto ne znamo ili ne možemo, da nam treba pomoć, rekreiranje traume ili štit od emocija.
Pretjerano razmišljamo, brinemo i analiziramo kada nešto ne razumijemo. Umjesto automatiziranog analiziranja, korisnije je posvetiti se razjašnjavanju i prikupljanju činjenica kako bi dobili zaključak. Koja god situacija iz našeg života nije shvaćena i zaokružena, nije završena i možemo je probati potisnuti, ali će se vraćati u raznim oblicima i situacijama kako bi privukla našu pažnju i kako bi je riješili. Nije poanta u prikupljanju svih mogućih podataka i činjenica, već zaokružiti je na na internoj razini. No, to nije moguće dokle god koristimo overthinking kao štit od emocija, od uspomena s kojima se ne želimo suočiti, od trauma koje želimo potisnuti, od odluka koje ne želimo donijeti.
Bez validacije svojih osjećaja ne možemo naprijed, nećemo osjetiti lakoću niti mir. Neugodna stanja imaju svoju funkciju, ali prolazna su. Traju dokle god se bavimo posljedicama, a ne uzrokom. Ona su upravo to – neugodna, a ne nerješiva. Ono što nazivamo problemima i nefer situacijama, vrlo često nije toliko strašno niti opasno kao što to smatramo. To opet govori o vjeri u sebe i svoje sposobnosti, odnosno, izostanku istoga. Stoga je jako korisno zapitati se „odkud dolaze ove misli?”. U velikom broju slučajeva, odgovor će biti da dolaze iz traume, iz nezaliječenih rana.
Pojednostavite život da biste ga mogli oplemeniti
Pretjerano razmišljanje i analiziranje, također se javlja i kada se osjećamo zaglavljeni i nemoćni kao pokušaj uspostave kontrole pa je ovdje korisno duboko disanje kao metoda centriranja i pokretanje tijela.
Puno se bitki vodi iznutra, u tajnosti, u samoći. Uza sve drugo, pretjerano razmišljanje olako bi se moglo odbaciti kao ozbiljnu situaciju koja zahtijeva pažnju. Ali, kada vas nešto neprestano održava napetima, tjera na analizu svega izgovorenog i učinjenog, pa čak i onog što nije izgovoreno već promišljeno, onoga što nije učinjeno ali je moglo biti, jasno je da se odvija borba protiv samog sebe, da je unutarnji svijet u kaosu.
I dok mi jurcamo i rješavamo sve obveze i zadatke, boreći se protiv vremena, pokušavamo zaboraviti da se prvo moramo pobrinuti za svoje potrebe, a tek potom za tuđe želje. Stoga, kada se odlučite za mir, nemojte gomilati nove stvari, već uvedite red u stare. Pojednostavite život da biste ga mogli oplemeniti. Kaos počinje u našim glavama i prelijeva se na van jer reaktivni donosimo odluke. Obratite pažnju na svoje misli, posebice na trenutke kada se one množe brzinom munje i preuzimaju kontrolu nad vašim život, kao i na one trenutke u kojima osjećate mir jer ćete tu pronaći uzroke problema kao i načine njegova zalječenja.
Povezano: Povlačenje u tišinu – koliko tišine možete podnijeti kada utišate tuđe glasove i vanjski svijet