Iako ne možete izaći na kraj s njim, vrijeđa vas kada vam netko kaže da vam je dijete razmaženo. U nastavku donosimo znakove koji otkrivaju razmaženog klinca. Što ih prije detektirate, to ćete lakše ispraviti pogreške u odgoju (uvod)
Nije teško razmaziti dijete, osobito u današnje vrijeme kada mu “u ime ljubavi” ne smijemo reći ne. Usporedi li se odgoj od prije 30-40-50 godina i ovaj aktualni, netko bi naivno mogao zaključiti da roditelji prije nisu voljeli djecu jer su bili strogi prema njima, klinici nisu bili centar svijeta, nisu im ispunjavane želje, a nerijetko je radila i šiba. Ne podržavamo šibu i smatramo civilizacijskom tekovinom što je silu zamijenila riječ. S djecom treba razgovarati, biti dosljedan i strpljiv – ovo zvuči vrlo jednostavno, no svaki roditelj jako dobro zna da to tako nije.
odgoj podrazumijeva prisutnost
Uzmemo li kao otegotnu okolnost manjak vremena jer većinu istoga “pojedu” mamin i tatin posao te bezbrojne izvanškolske aktivnosti djece, dolazimo do poražavajuće računice – za odgoj vremena nema. Naime, odgoj podrazumijeva prisutnost, a upravo u toj prisutnosti djeca osjećaju roditeljsku ljubav. Možda se u tome krije objašnjenje zašto su roditelji nekada bili puno stroži, a djeca lijepo odgojena. Bili su prisutni u njihovoj svakodnevici i roditeljska ljubav nije bila upitna, čak ni kad se manifestirala kroz šibu.
Danas roditelji osjećaju grižnju savjesti jer nisu dovoljno sa svojom djecom (a i kada jesu tu je još jedna pošast koja krade dragocjeno vrijeme – mobiteli) i jednostavno si ne mogu priuštiti “luksuz” da budu strogi. Umjesto da kažu “ne” svojim klincima, oni će iskoristiti svaku priliku da im demonstriraju ljubav, a to je najlakše, najočitije i najbrže , mogli bismo reći – instant, tako što će im ispuniti baš svaku želju i, neizbježno ih razmaziti. u nastavku vam otkrivamo nekoliko znakova koji nedvojbeno ukazuju na to da je dijete razmaženo i da je krajnje vrijeme za preodgoj.
1. Dijete ne prihvaća “ne”
Kad mu odbijete neki zahtjev, pokrećete lavinu bijesa, vrištanja i plakanja pa popuštate kako biste što prije smirili situaciju, a klinac dobiva što želi. Čak i ako odlučite ostati ustrajni u svom “ne”, u konačnici ćete ipak kapitulirati jer je dijete tvrdoglavije.
U vašu obranu – jednostavno se ne možete mjeriti s mladim, neistrošenim živcima i bićem koje je 150 posto posvećeno svom cilju, a taj je da dobije od vas što želi. Osjećate se kao talac u vlastit domu.
2. Ne želi dijeliti s braćom, sestrama, prijateljima igračke, slatkiše, vašu pažnju…
Razmaženo dijete nije sposobno dijeliti svoje stvari, prostor i pažnju bliskih osoba ili raditi kompromise pa se često nađete u situaciji da molite ostalu svoju djecu ili ukućane da mu popuste radi mira u kući. Razmaženo dijete ne zna reći “hvala”, “molim”, “oprosti”.
3. Ne zna gubiti i uvijek mu je netko drugi kriv
Ako vaše dijete obuzme bijes nakon što izgubi u igri ili dobije lošu ocjenu u školi te pritom za svoj neuspjeh krivi druge – prijatelje, učitelja, vas i smatra da ništa nije pošteno, razmazili ste ga. Također, uvijek traži pohvalu i priznanje, čak i kada pogriješi.
Razmaženo dijete je prema sebi vrlo blago, a prema drugima izuzetno kritično.
4. Misli samo na sebe
Sve se vrti oko njega – bitno je zadovoljiti njegove potrebe i želje. Čak i ako nešto ne želi, a onaj drugi dobije, inzistirat će na tome. Primjerice, drugom djetetu kupite tenisice, razmaženo dijete odmah će pitati gdje si njegove i zašto mu ih niste kupili. Ono smatra da zaslužuje više od drugih i nije ga briga imate li ili nemate novca.
5. Nestrpljivo je
Sva su djeca nestrpljiva. Strpljenje se uči s godinama. No, dok će pristojno odgojeno dijete uspjeti zatomiti svoju nestrpljivost i ne biti napadno, ono razmaženo neće se ni malo obazirati na druge. Očekuje da svoje potrebe stavite sa strane i isti čas ispunite njegove – koliko god nerealne bile. Kad kažemo isti čas doslovce to i mislimo – dok razgovarate s nekim, klinac vas vuče za rukav, uzima vam glavu među svoje dlanove i okreće prema sebi ne bi li skrenuo vašu pažnju.
ima lijeka
Na sreću, ima lijeka i za razmaženu djecu. Trebate se potruditi, naoružati “konjskim” živcima i biti ustrajni u preodgoju koji podrazumijeva postavljanje granica, učenje razmaženog djeteta empatiji, zahvalnosti i strpljenju te neprekidno raditi na stvaranju kvalitetne veze s njim koja se neće temeljiti na ispunjavanju njegovih želja. Ljubav ćete mu pokazati na kvalitetan roditeljski način koji zahtjeva strogoću, no nikako grubost.