Ona se pridružuje poznatim imenima kao što su Neil Patrick Harris, Nicole Kidman, Kim Kardashian, a sve su unajmile surogat majku da rodi njihovo buduće dijete. Surogat majčinstvo.
Publicitet koji je Union pokrenula o surogat majčinstvu ponovno je rasplamsao etička pitanja o ovom kontroverznom obliku potpomognute oplodnje koja se kreću od toga trebaju li žene moći prodavati svoje reproduktivne sposobnosti do toga što znači biti roditelj.
Postoji globalno neslaganje oko etike surogat majčinstva. Nekoliko zemalja ga je zabranilo, dok su druge ograničile njegov opseg. U Sjedinjenim Američkim Državama zakoni koji dopuštaju surogat majčinstvo razlikuju se od države do države.
Različitost zakonskih odredbi proizlazi iz etičkih razloga koji se kreću od mogućeg iskorištavanja surogat majki do zabrinutosti da surogat majčinstvo negativno utječe na život djeteta.
Tijekom desetljeća istraživanja ove vrste potpomognute oplodnje, otkrila sam da surogat majčinstvo može biti iskorištavajuće, ali može biti i pozitivno iskustvo ako se provodi uz odgovarajuću društvenu podršku i kada među sudionicima postoji međusobno poštovanje, ljubaznost i empatija. U najboljem slučaju, može potaknuti ljude da usvoje širi pogled na to što znači biti obitelj.
Mitovi i strahovi
Moglo bi se tvrditi da koncept surogat majčinstva potječe iz biblijske priče iz Knjige Postanka u kojoj Sara, Abrahamova žena, moli Abrahama da ima djecu s robinjom Hagarom jer Sara ne može zatrudnjeti.
Brzo naprijed do modernih vremena, surogat majčinstvo se sada uglavnom provodi u skupim centrima za in vitro oplodnju na jedan od dva načina. U “tradicionalnom surogat majčinstvu”, oplođeno jajašce pripada surogat majci. U “gestacijskom surogat majčinstvu”, koje je danas češće, oplođeno jajašce dolazi ili od buduće majke ili od donora. U oba slučaja, to jajašce se spaja sa spermijem i postaje embrij koji raste u maternici surogat majke, a ne u maternici buduće majke.
Gestacijsko surogat majčinstvo može biti poželjnije jer omogućuje budućim majkama da zadrže genetsku vezu sa svojim djetetom. Drugi to mogu preferirati zbog straha da bi surogat majka mogla tražiti pravo na dijete s kojim ima biološku vezu.
Strah da će surogat majka pokušati ukrasti ili usvojiti dijete jedan je od mnogih pravnih i etičkih strahova koji okružuju surogat majčinstvo. U 1980-ima, Slučaj Baby M u Sjedinjenim Američkim Državama privukao je veliku medijsku pozornost jer je dotaknuo te strahove. U toj situaciji, surogat majka po imenu Mary Beth Whitehead pokušala je zadržati skrbništvo nad bebom koju je rodila.
Stereotip o surogat majkama
Taj slučaj je potaknuo stereotip o surogat majkama kao emocionalno nestabilnima, suprotstavljajući se činjenici da se surogat majke prije sudjelovanja u postupku podvrgavaju psihološkom testiranju.
Rijetki su dokumentirani slučajevi surogat majki koje zadržavaju djecu. Istraživanja pokazuju da surogat majke često doživljavaju trudnoću i porod drugačije nego što su to doživjele s vlastitom djecom. Često sebe vide kao heroje ili darivateljice, a ne kao majke.
Ako javnost negativno doživljava surogat majke, budući roditelji često ne prolaze ništa bolje. Često ih se svrstava u kategoriju sebičnih, očajnih i prljavih bogataša, pogotovo kada se odluče za surogat majčinstvo bez medicinskog razloga.
Te popularne slike budućih roditelja ne uzimaju u obzir reproduktivnu traumu koju su mnogi od njih doživjeli prije nego što su se okrenuli surogat majčinstvu. Psiholozi su pokazali da nemogućnost zasnivanja obitelji može biti oblik reproduktivne traume. Odluka o angažiranju surogat majke često je posljednja opcija za roditelje koji su pokušali sve drugo. Ono što se smatra očajem, drugim riječima, zapravo je, kao što sam predložila u vlastitom istraživanju, pokušaj da se napiše sretan završetak priče njihovih reproduktivnih života.
Etička pitanja vezana uz surogat majčinstvo
Istina je da je ovakav način roditeljstva skup, barem u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje korištenje tehnologije rutinski košta preko 100.000 dolara. Iznos je tako visok jer budući roditelji plaćaju troškove zdravstvene zaštite i za sebe i za surogat majku, od kojih mnogi nisu pokriveni osiguranjem.
Također moraju platiti pravne troškove, agencijske naknade i nadoknadu surogat majci, koja sama po sebi može iznositi od 45.000 do 75.000 dolara. Usporedite tu cijenu s onom u Indiji prije zabrane međunarodnog surogat majčinstva 2015.: parovi koji su putovali tamo mogli su očekivati da će ukupno potrošiti između 15.000 i 20.000 dolara za svoje putovanje surogat majčinstva.
Izuzetno visoki troškovi surogat majčinstva u SAD-u ograničavaju njegovu dostupnost samo bogatim i poznatim osobama poput Union, što postavlja važna etička pitanja o tome je li ovo primjerena upotreba resursa, posebno s obzirom na mogućnost posvajanja.
Podijeljena mišljenja
Osim etičkih pitanja o vezi surogat majčinstva s bogatstvom, feministkinje su podijeljene oko toga kako surogat majčinstvo utječe na žene. Neke feministkinje smatraju da surogat majke imaju pravo birati što će učiniti sa svojim tijelom. Druge se protive surogat majčinstvu na temelju tvrdnje da sustavni pritisak tjera žene na surogat majčinstvo; ili da je neetično da žene prodaju svoja tijela, tvrdeći da to nalikuje prostituciji.
Slučajevi dokumentirani u Indiji podupiru ovu zabrinutost. Istraživački novinar Scott Carney pronašao je jednu istaknutu indijsku kliniku za surogat majčinstvo u kojoj su surogat majke bile smještene u prenapučenim spavaonicama s ograničenom prehranom i bile su prisiljene na carski rez kako bi se pojednostavio postupak poroda.
Znanstvenici su također zabrinuti zbog utjecaja surogat majčinstva na djecu. Studije sugeriraju da djeca surogat majki mogu imati problema s identitetom, posebno ako toj djeci nije rečeno o njihovom podrijetlu.
S djecom surogat majki nisu provedena opsežnija istraživanja. Istraživanja društvenih znanstvenika koji proučavaju djecu rođenu donacijom jajnih stanica i sperme uvelike odražavaju nalaze istraživanja posvajanja: djeca imaju pitanja o svom identitetu, a odgovori na ta pitanja često su najdostupniji kada djeca imaju pristup onim pojedincima koji su dio njihove priče rođenja. Ipak, agencije i vlade rijetko reguliraju način interakcije surogata, budućih roditelja i djece nakon rođenja djeteta.
Konačno, mnoge vjerske skupine, posebno rimokatolici, protive se surogat majčinstvu jer ono rezultira uništavanjem ljudskih embrija tijekom IVF ciklusa i krši njihovo teološko uvjerenje da život počinje začećem. Rimokatolici potiču heteroseksualne parove koji ne mogu začeti putem snošaja na posvajanje kao alternativu.
Slučaj za surogat majčinstvo
Takvi prigovori mogu dovesti do zaključka da nikada nema razloga za angažiranje surogat majke. Ali to bi moglo biti previše jednostavno. Čak i s dokumentiranim poteškoćama koje su budući roditelji i surogat majke imali, mnogi su duboko zahvalni na ovoj tehnologiji.
Budući roditelji često osjećaju da su surogat majke “darovi od Boga” koji im pomažu da ostvare svoj san o roditeljstvu. S druge strane, neke surogat majke vjeruju da im njihova moć rađanja daje jedinstvenu priliku da pomognu drugima. Mnoge surogat majke svoju sposobnost stvaranja života vide kao izvor moći, duboki čin altruizma i dio svoje ostavštine.
Kad sam razgovarala sa skupinom surogat majki u Austinu, Teksas, dok sam provodila istraživanje za svoju knjigu, otkrila sam da su njihove priče usklađene s nalazima drugih istraživača koji su otkrili da su mnoge surogat majke imale pozitivna iskustva u kojima su se doživljavale kao heroji. Te su se žene osjećale osnaženo jer su pomogle neplodnim heteroseksualnim parovima i homoseksualnim parovima stvoriti obitelji. Bez surogat majčinstva te osobe ne bi imale načina da ostvare genetsku vezu sa svojom djecom.
Neugodno i ponizno, zbunjujuće i čudesno u isto vrijeme
Surogat majke su priznale da ponekad budući roditelji mogu biti teški, da trudnoća i porođaj mogu biti izazovni i da može biti zbunjujuće kada ih prodavač na blagajni u trgovini pita kako planiraju nazvati bebu.
Postati roditelj surogat majčinstvom može, kako Union objašnjava, biti neugodno i ponizno, zbunjujuće i čudesno u isto vrijeme.
Ali kada surogat majke i budući roditelji mogu djelovati slobodno, iz osjećaja vjerskog poziva i uz podršku društva, tada postoji potencijal da otkriju da obitelj nije samo biološka, već i društvena i relacijska. U tim susretima mnogi doživljavaju tehnologiju kao životnu, i metaforički i doslovno.
Autorica:
Danielle Tumminio Hansen, Docent praktične teologije i duhovne skrbi, Emory University. Uz odobrenje autorice, ovaj je članak je preveden s The Conversation pod licencom Creative Commons.