Promjena ponašanja spašava život
Jedna zmija je cijeli svoj život provela u šumi. To je bio njen teritorij na kojem se osjećala sigurno. Znala je sve moguće opasnosti, od kojih se mogla sakriti puzanjem uz drvo i gledanjem na situaciju iz sigurnosti krošnje. Također je znala i što može očekivati od drugih stanovnika, odnosno rijetko ju je nešto moglo iznenaditi. Uživala je u strahopoštovanju drugih stanovnika šume. To joj je tijekom godina donijelo priličnu samouvjerenost. Možda i preveliku samouvjerenost, jer joj je u jednom trenu postalo dosadno. Nije više cijenila ono što ima, već ju je počeo zanimati život izvan šume, posebno život u obližnjem selu. Dopuzavši do ruba šume, vidjela je ljude kako ruše stabla. To ju je zasmetalo, te je odlučila ljude naučiti lekciju.
Dok su ljudi sjedili da odmore od posla, ona se odlučila prišuljati najbližem radniku kako bi ga ugušila. Dok je tiho puzala prema njemu, prešla je preko oštre pile koja ju je zarezala. Povrijeđena i bijesna, omotala je pilu svojim mišićavim tijelom pokušavajući istisnuti život iz nje, kao što je to radila svim svojim žrtvama kroz tolike godine. Sa svakim bijesnim stiskom, zmija je osjećala sve veću i veću bol, ali je nastavila „daviti“ pilu pod svaku cijenu. Nije mogla odustati bez obzira na bol, smatrajući kako se pila ne smije izvući nekažnjeno. Na kraju, odbivši pustiti pilu bez obzira na posljedice, zmija je umrla, ne znajući da je nakon prve porezotine trebala odustati, a ne pojačavati svoj stisak. Promjena ponašanja spasila bi joj život.
Prepustila se bijesu i osveti
Definirana svojim životnim iskustvom, odustajanje od stiska nije ni smatrala opcijom, jer ona je ta koja „ne pušta“. Dozvolila je da ju njezina oholost zavara. Oholost koja joj je govorila da je ona ta kojoj nitko ne može ništa. Nije se mogla usredotočiti na budućnost jer ju je sputavala njezina prošlost. Ona se prepustila bijesu i osveti, što ju je na kraju koštalo života. Nije mogla protiv sebe jer nije vjerovala da je to uopće moguć ili ispravan način. U prvoj situaciji, koju nije imala toliko pod kontrolom, ona nije htjela otpuzati korak natrag da vidi širu sliku, već je odmah na prvu krenula iz sve snage, previše vjerujući u sebe i svoje sposobnosti.
Povezano: Kad prihvatimo da prošlost treba ostati u prošlosti, postajemo slobodni
Pod navalom emocija ne razmišljamo razumski
Koliko smo samo mi puta dozvolili da nas kontroliraju naše emocije, naša burna narav, naš temperament koji se zapali kao šibica. Ne znajući da nas povišene emocije vode u propast, jer pod navalom emocija mi ne razmišljamo razumski, već nastupamo iz bijesa i ljutnje. To je kao da po noći, sa sunčanim naočalama na očima, vozimo gradom 200 km na sat. Ne mora nam se nesreća dogoditi odmah, no s vremenom hoće bez obzira koliko mi vjerovali u sebe kao dobre vozače.
Ovo ne znači da trebamo od stresnih ili teških situacija odustajati, već da trebamo uzeti još koju sekundu, koju minutu, koji sat, koji dan. Mali broj situacija koje nam se događaju zahtijevaju da moramo odmah u istoj sekundi odreagirati, bez promišljanja. Možda u početku nećete moći kontrolirati svoj bijes ili situacije koje vas „okidaju“, no probajte kontrolirati ono što slijedi nakon te emocije bijesa. To bi bila prva stepenica u promjeni ponašanja. Osvijestiti si svoje ustaljene obrasce i mehanizme koji su uhodani, a koji nam više smetaju nego što nas čuvaju. Da je zmija to mogla, vjerojatno bi i dan danas bila živa. Od teških situacija u životu ne možemo pobjeći, no ne moramo u svaku od tih situacija ići „na nož“. Kao i general koji zna da će neke bitke izgubiti, no dobiti rat u konačnici je glavni cilj i on je na te „usputne“ žrtve spreman.
Još jedan od načina da ovladate svojim emocijama je da oprostite onima koji su vas povrijedili i da ne date ljudima ili stvarima da imaju moć nad vama. Da budete što više možete neopterećeni odnosima koji su vas nepotrebno emocionalno iscrpljivali. Jer promjena ponašanja spašava život!
No, najbitnija stepenica koju ne smijete prekoračiti u ovom procesu osobne transformacije može se pokazati i kao vaša najveća prepreka – vi sami.
Vaš život ne postaje bolji slučajno, postaje bolji promjenom. (Jim Rohn)
Vaš Matej