Borba pjesmom protiv prisiljenih brakova
Ne tako davne 2006-te godine, dok su se djevojčice diljem svijeta bezbrižno igrale, Sonita Alizadeh nije. Bilo joj je priopćeno da će se uskoro udati. Odjednom je imala više lijepe odjeće nego ikada prije, a roditelji su joj pridavali posebnu pažnju. Udajom bi, naime, obitelj dobila novac potreban za kupnju nevjeste Sonitinom starijem bratu.
“Ali mama, ja se ne želim udati. Želim učiti, pisati, pjevati.”
Kao i brojne djevojčice u Afganistanu, ni ona nije imala mogućnost izbora, stoga je i njen “protest” prošao nezapaženo. No, srećom, uplela se sudbina i brak se u zadnji tren izjalovio. Uskoro je izbio i rat pa su Sonita i njezin stariji brat bili poslani u izbjeglički kamp u Iran. Zemlja u kojoj je pronašla malo mira i krenula u školu, pružila joj je slobodu i vrijeme da se više posveti svojoj strasti – skladanju pjesama. Inspiraciju je pronalazila u Iranskom reperu Yasu i mega zvijezdi Eminemu.
Mladenke na prodaju
Počela je pisati vlastite pjesme, a 2014. je osvojila i nagradu od 1.000 dolara u američkom natječaju povezanim uz izbore. Novac je poslala majci, a umjesto ponosa i pohvala uslijedila je hladna realnost. Sonitina majka tražila je da se vrati u Afganistan jer je ponovo pronašla mladoženju. Često se kaže da ljudski život nema cijene, no Sonita Alizadeh brzo je dobila svoju cijenu: 9.000 dolara za lijepu mladu.
A kako sreća često prati dobre ljude, istovremeno je upoznala iransku režisersku dokumentaraca, Rokhsarehu Ghaemmaghami. Nakon što je čula njezinu priču, odlučila je umiješati se i uplatiti njezinoj majci 2.000 dolara kako bi odustala od braka i kako bi djevojka napokon mogla raditi ono što cijeli život priželjkuje – snimati pjesme.
Inspiracija za druge
Dokumentarac nazvan Sonita izašao je 2015. godine i doživio brojne kontroverze zbog pristranosti režiserke, no bila je to prilika koju brojne djevojke Afganistana nikada neće doživjeti. Svima njima posvetila je pjesmu “Brides for Sale” (mladenke na prodaju), a pjesma je doživjela veliki uspjeh u Afganistanu, ali i diljem svijeta.
Kako to obično biva s viralnim sadržajem, za nju je uskoro čula i neprofitna organizacija Strongheart Group koja joj je omogućila san brojnih izbjeglica – odlazak u SAD. Tamo je dovršila školovanje, a danas živi i radi u New Yorku. Dokumentarni film o njezinom iskustvu dobio je odlične reakcije publike i dvije nagrade, a sve to, nada se Sonita, potaknut će i druge žene u Afganistanu da podignu svoj glas.
