Sva lica depresije: jeste li u stanju dugotrajne neraspoloženosti?

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


Sva lica depresije: jeste li u stanju dugotrajne neraspoloženosti? suvremenažena.hr

Možda patite od podmukle mentalne bolesti koja vas čini nesretnom, i općenito, nezainteresiranom za život. Funkcionalni ste u svakodnevnom životu, ”servisirate” sve vaše obveze, međutim, duboki osjećaj tuge i tjeskobe nadvio se nad vama poput tamnog oblaka.

Sva lica depresije

Sve ovo što nam se dešavalo u posljednje tri godine, ostavilo je na mnogim osobama itekakve ožiljke i negativne posljedice uglavnom na njihovo mentalno zdravlje. Za depresiju su svi čuli, ali poznajete li sva lica depresije?

U kronično lošem raspoloženju

Ubrzan i nezdrav stil života, životarenje od danas do sutra, život u strahu i tjeskobi od budućnosti sigurno nije poželjan obrazac razmišljanja i življenja. Prema dostupnim statistikama, na globalnom nivou svijet je naprosto preplavljen ljudima koji pate od kronično lošeg raspoloženja. A i bez statistika, lako je uočiti ljude, poglavito mlade i srednje dobi, kojima nedostaje jedan opći osjećaj zadovoljstva, radosti, uzbuđenja, motivacije.

Za depresiju su svi čuli. Međutim, nije toliko poznato da se može javiti u različitim ”nijansama”. Distimija je jedna od najpodmuklijih vrsta depresije. Radi se o kroničnoj mentalnoj bolesti koju je puno teže dijagnosticirati od depresije iako može dugoročno biti jednako razarajuća i opasna. Distimija se često naziva i „kronično loše raspoloženje“ – zato što distimičnoj osobi nedostaje osjećaja životne radosti, vedrine i zadovoljstva. Takvo stanje traje prilično dugo.

O čemu se radi?

Kako se osjeća i ponaša osoba oboljela od distimije?

Kod oboljele osobe prevladava osjećaj trajnog neraspoloženja. Stalno su umorni, nemaju volje za ništa i za nikoga, osjećaju manjak energije i volje da se pokrenu. Mogli bismo reći da se osjećaju nikako – neadekvatno, isprazno, neostvareno.

U psihijatriji se takvo stanje naziva DISTIMIJA, koja spada u grupu poremećaja emocija i zapravo je blaži oblik depresije. Depresija je svakako puno veći i teži izazov u liječenju jer je kod depresije prisutan epizodni tijek, dok je kod distimije prisutan osjećaj nezadovoljstva, tjeskobe duže vrijeme i konstantno, dakle kroničnog je tijeka. Za razliku od depresije, simptomi distimije traju duže i slabijeg su intenziteta nego u depresije.

Jako je važno da se u dijagnostici ukaže na to da simptomi distimije nisu posljedica možda neke druge tjelesne bolesti ili ovisnosti koji mogu imati veoma slične simptome. U svakom slučaju i distimija i depresija mogu dovesti osobu do stanja da uopće više ne mogu normalno funkcionirati u svakodnevnom životu.

Povezano: Psihološka pozadina ljudi koji stalno nešto odlažu za sutra

Simptomatologija – Kako se manifestira distimija?

Pacijenti s distimijom često imaju sumoran ili negativan pogled na život s temeljnim osjećajem osobne neadekvatnosti. U usporedbi s velikom depresijom, anamneze pacijenata obično uključuju subjektivnije simptome s manje dramatičnim psihomotornim poremećajima ili neuro vegetativne simptome kao što su stalni umor, poremećaji u spavanju, poremećaji u apetitu i libidu. Neki primjećuju dnevnu varijaciju s manjkom energijom i inertnošću, a najgore se osjećaju ujutro.

Najčešći simptomi uključuju sljedeće:

  • osjećaj nemira
  • gubitak interesa za uobičajene aktivnosti, uz omalovažavanje samog sebe
  • tjeskoba i anksioznost
  • depresivno raspoloženje
  • negativna, pesimistična ili sumorna perspektiva
  • poteškoće u donošenju odluka
  • osjećaj bespomoćnosti
  • poremećaji spavanja i hranjenja, letargija; obično manje izraženi od onih koji se vide u velikoj depresivnoj epizodi
  • gubitak osjećaja ugode i stvari (aktivnosti) koje su ih prije veselile
  • sklonost predviđanju da će budući događaji i buduća afektivna iskustva biti negativni.

Depresivni, a funkcioniraju u svakodnevnom životu

Ono što je loše, tj. može biti opasno, je da se oboljela osoba može poistovjetiti sa svojim stanjem. Koliko-toliko je funkcionalna u svakodnevnom životu, pa zna često prihvatiti svoje simptome kao ”normalne”. Živi na taj način sve dok ne postane totalno disfunkcionalna, što bi rekli, dok ”ne pukne”!

Uz velike napore i trud, oboljeli mogu zapravo dobro funkcionirati u društvu. Međutim, iznutra osjećaju golemu prazninu, osjećaj ispraznosti, tuge, bezvoljnosti pa čak i inferiornosti. Nadalje, teško se fokusiraju na jedan određeni posao. Dolazi do promjene u apetitu (ili gladuje ili se prejeda) pa samim time započinju i tjelesni simptomi.

Osjećaju se jako nesretni i osjećaj apatije i depresije dominira njihovim raspoloženjem i osjećajima što je opasno jer ih to može socijalno udaljiti od drugih ljudi i socijalnih kontakata.

Liječenje

Nakon što liječnik postavi dijagnozu, kombinacija lijekova i psihoterapije su učinkoviti načini liječenja distimije, a kombinirano liječenje je uobičajeno. Kao i kod svih bolesti kroničnog tijeka, rane dijagnoze i liječenje mogu smanjiti intenzitet i trajanje simptoma i smanjiti vjerojatnost recidiva.

Što očekivati od psihoterapije?

Što se psihoterapije tiče, u slučaju distimične osobe fokus je na razbijanju negativnih i pesimističkih obrazaca razmišljanja, prihvaćanju svojih simptoma kao savladivih, učenju vještina za bolju komunikaciju s drugim ljudima, na građenju samopouzdanja, izradi pametnih i realnih ciljeva.

Tijekom psihoterapije klijenti uče kako na učinkovit način savladati svakodnevne negativne osjećaje i kako se uhvatiti u koštac sa svojim neugodnim emocijama. Krajnji je cilj raditi na povećanju samopouzdanja, prihvaćanju sebe i naučiti voljeti sebe sa svim svojim manama i vrlinama.

Povezano: Zašto je tako teško izaći iz depresivnog stanja i zablude o antidepresivima

Što podrazumijeva zdrav način života?

Također želim istaknuti da je osim psihoterapije, jako bitno paralelno raditi na promjeni loših navika tj. uvođenju onih zdravih. Zašto je to bitno? Zato što pozitivno utječu na raspoloženje i dobar osjećaj. Zdrav životni stil podrazumijeva konzumiranje dobro izbalansirane prehrane bogate vitaminima, mineralima, omega tri masnim kiselinama, uzimanje vitaminskih suplemenata, izbjegavanje pušenja, alkohola, tjelovježbu, tj. redovne fizičke aktivnosti, održavanje skladnih odnosa s bliskim prijateljima i članovima obitelji koji su tu kao jaka socijalna podrška. Isto tako, za sve oblike depresivnih poremećaja jako je bitno imati, tj. napraviti, unaprijed strukturu dana.

Ako ste se negdje prepoznali ili sumnjate u člana obitelji da pokazuje neke od navedenih simptoma koji traju duže od dva tjedna, to je sasvim dovoljan pokazatelj da nešto nije u redu. Nemojte predugo čekati. Poduzmite nešto i potražite stručnu pomoć.

www.focusin-holisticlifestyle.com

Sva lica depresije: jeste li u stanju dugotrajne neraspoloženosti? Mirella Rasic Paolini, Holistički psihoterapeut



Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI