Krenimo redom. Kada je u pitanju spavanje s djecom, prvo je potrebno definirati neke osnovne pojmove koji se tiču spavanja. Jedan od njih je Bedsharing, koji se odnosi na spavanje djeteta u krevetu s roditeljima, na istom madracu. Osim njega postoji i Co-sleeping kada dijete spava u vlastitom krevetu koji je skroz priljubljen uz roditeljski krevet – skinemo bočnu stranicu dječjeg krevetića da bude odmah uz roditeljski. Zadnji je Room Sharing kada dijete spava s roditeljima u istoj sobi, no svatko je u svom krevetu i dječji nije priljubljen uz roditeljski krevet.
Mislim da se u našoj kulturi gleda blagonaklono na to da dijete bude u sobi s roditeljima dok ga se doji ili dok roditeljima ne smeta sve veći i veći krevet djeteta tijekom godina. Smatram da nas nije uhvatila „amerikanizacija“ u ovom području, gdje oni odvajaju dijete čim prije u drugu sobu (eng. nursery), a u mnogim slučajevima već od povratka iz rodilišta. Smatram da ni za samo dijete nije primjereno da u dojenačkoj dobi bude izdvojeno iz roditeljske sobe. Ipak je roditelj taj koji jednim uhom uvijek osluškuje „diše“ li dijete ili ga ušuška kad je nemirno.
Dob djece također čini kriterij (ne)primjerenosti
Sad kad smo razjasnili pojmove, razjasnimo i to da i sama dob djece također čini kriterij (ne)primjerenosti, te stambene mogućnosti. Ako živite u jednosobnom stanu puno toga treba improvizirati. Svi se možemo barem donekle usuglasiti da se dijete dojenačke dobi najsigurnije osjeća uz majku, kada mu je za smirenje ponekad dovoljan miris majke kraj njega. Zna se dogoditi i situacija da je dijete više gladno nego što majka ima mlijeka, pa dijete „visi“ cijelu noć na dojci, što i nije toliko rijetka pojava u prvih nekoliko dana dok ne krene „pravo“ mlijeko.
Opasnost zajedničkog spavanja djeteta dojenačke dobi i roditelja može biti u tome da roditelj, ne namjerno, na neki način pokrije dijete preko glave ili svojim položajem tijela utječe na samo disanje djeteta. Kako dijete raste i potreba za cjelonoćnim hranjenjem postaje sve manja, te se dijete može staviti u krevetić uz roditeljski krevet. Tu također treba voditi računa i da se majka djeteta dovoljno odmori, obzirom da kvaliteta sna dokazano utječe na opće raspoloženje tijekom dana. Ako je majka umorna i iscrpljena od noći, preko dana će manje biti emotivno dostupna svom djetetu (ili dojenčetu). Kada je krevetić djeteta smješten uz roditeljski krevet, uvijek postoji šansa da će se dijete usred noći ušuljati između mame i tate i tamo nastaviti spavati. Što i nije toliki problem, ukoliko je to povremeno ili uzrokovano nekom bolešću samog djeteta ili nekim grmljavinskim nevremenom kojeg se dijete boji.
Povezano: Što kaže psiholog za ljubljenje djece u usta: da ili ne?
Kako dijete raste, moramo više biti vođeni potrebama djeteta
Kako dijete raste, moramo više biti vođeni potrebama djeteta, nego njegovim željama. Neka djeca bi spavala s roditeljima do polaska u školu, da se njih pita. Neka možda i duže. Neka će to možda i zahtijevati. No, tu je na roditeljima odgovorna zadaća da naprave razliku između želja i osnovnih potreba svoje djece, te primjereno i pravovremeno reagiraju na njih.
U svim vrtićima u kojima sam do sada radio bilo je djece koja su imala problema s uspavljivanjem za vrijeme dnevnog odmora u vrtiću. Ta su djeca najčešće bila naviknuta na uspavljivanje na dojci, dok maze majku po kosi ili su navikla da ih se nuna i slično. To su rituali koje im odgojiteljice u vrtiću ne mogu nadomjestiti. Što opet može dovesti do začaranog kruga u kojem se dijete ne odmori dovoljno u vrtiću, pa bude razdražljivo poslije podne kad dođe kući. Onda roditelji provode puno više vremena u „smirivanju“ djeteta nego u maženju, igri i druženju s djetetom.
Sve ovo postaje puno teže kada roditelji imaju više djece. S jednim si djetetom roditelj može još „svašta“ dopustiti, no kada je u pitanju dvoje i više djece, spavanje i uspavljivanje može biti pravi problem. Zato je preporuka da prije nego se rodi braco ili seka, da dijete već spava u svom krevetu, ne nužno u svojoj sobi. Bitno je da nema naviku dolazaka u roditeljski krevet, jer će ovako izgledati kao da su ga braco ili seka istisnuli iz roditeljskog kreveta.
Povezano: Psiholog savjetuje kada biste se trebali prestati pojavljivati goli pred svojom djecom
Spavanje s djecom ne nadoknađuje potrebno zajedničko vrijeme
Kao i svaka medalja, tako i ova ima drugu stranu. To su roditelji koji žele da njihova djeca spavaju između njih na njihovom krevetu. Opet se vraćam na stambene uvjete koji mogu diktirati raspored spavanja. No, ako djeca imaju dječju sobu i starija su od dvije godine, ona su i više nego sposobna spavati sama u svom krevetu i u svojoj sobi. No, u ovom slučaju je roditelj problem. On je taj koji ne pušta dijete da se osamostali i na taj način pridonese zdravom odrastanju djeteta.
Roditelj ne pušta dijete iz zajedničkog kreveta, a dijete još nije dovoljno jako da se izbori za svoju samostalnost. Podijeljeno je između toga da udovolji roditelju i da bude samostalno. Kroz razgovore s takvim roditeljima, svi oni često naglašavaju da imaju kolektivni bedsharing jer se s djecom ne vide dovoljno tijekom dana. To pokušavaju nadoknaditi zajedničkim spavanjem. Radije poradite na tome da se s djecom dovoljno mazite, družite i volite tijekom dana, pa nećete imati potrebu vezati ih za sebe i kad bi trebala ići samostalno u krevet. Kasnije se ti roditelji čude da su im djeca emocionalno nezrelija od prosjeka, nedovoljno samostalna i za njih previše vezana. To sve ima korijene u pretjeranom vezivanju djece uz roditelje.
Roditelji se čude gdje su pogriješili da su im djeca tako „zdrmana“, no i dalje ne prestaju s lošim navikama koje su ih dovele do ovih problema. Okrenite ploču, nije kasno, krenite ispočetka. Djeca će vam biti zahvalna.
“Djeca ne trebaju kritičare, nego uzore.” (Joseph Joubert)
Matej Čuljak
Vaš psiholog i psihoterapeut