Kako da se pokrenem i motiviram? Ništa mi se ne da!

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


Možda ste i sami zapeli i osjećate se nemotivirano. Stoga želim podijeliti s vama drage djevojke i žene savjete kako se motivirati, ali i održavati motivaciju. No, prije toga, nešto o motivaciji i kako se motiviramo. Motivacija je jedan od osnovnih psihičkih procesa koja nam je svima neophodna za optimalno funkcioniranje u životu. I samo porijeklo latinske riječi ”motus” označava pokret, što nas indirektno upućuje na njenu suštinu: motivacija nas pokreće na akciju i usmjerava naše ponašanje prema točno određenom cilju koji bi trebao zadovoljiti neku našu potrebu ili želju.

Zato je jako važno da znamo koji su to točno razlozi zbog kojih se ponašamo na određeni način. Kada pojasnimo i osvijestimo motive koji stoje iza našeg ponašanja, onda ih možemo puno lakše i kontrolirati i usmjeravati prema željenim ciljevima.

Motivacija itekako utječe i na način na koji zadovoljavamo neke svoje osobne potrebe. Primjerice, kako se hranimo, koliko smo tjelesno aktivni i krećemo li se, kako provodimo slobodno vrijeme. Utječe i na školske i akademske uspjehe, itd.

Borba s vjetrenjačama

Upravo zbog toga što motivacija jako utječe na kvalitetu života, poanta je u poznavanje svega što nas pokreće s jedne strane, i iznalaženje načina za održavanje motivacije. Mogli bismo reći da je to na neki način i dio naše životne misije.

S obzirom da je motivacija izuzetno kompleksna, ponekad ju je teško pravilno prepoznati, a još teže održavati zbog vrlo složenih mehanizama koji nas pokreću da ostvarimo različite ciljeve i zadovoljimo sve potrebe koje imamo. Često ne igra u našu korist, nego baš kontra, poglavito kada se u svrhu našeg osobnog rasta i razvoja trebamo maknuti iz one ”sigurne luke”.

Motivacija je super za naše nove početke. Ona nam daje snagu da započnemo nešto. Međutim, kako vrijeme odmiče, polako se ”topi”, poglavito u situacijama koje iziskuju duži vremenski period. Zato je važna disciplina, upornost, vjera u sebe da mi to možemo sve dok ne ostvarimo neki zadani cilj. Doduše, treba se motivirati i za život, a ne samo za ciljeve jer je sve više anksioznih i depresivnih ljudi koji gube interes za sve i teško im se motivirati za bilo što, i za ustati, otići na posao, ili u školu, a kamoli neki viši cilj.

Motivirate li se sami ili očekujete neki impuls izvana?

Kada je riječ o motivaciji ona može biti interna ili unutarnja i eksterna ili vanjska. Unutarnja se odnosi na onaj naš ”drive” koji proizlazi iz nas samih, ono što nas pokreće i daje nam inspiraciju. Koja nema cijenu. Porazni su podaci statistike koja kaže kako je samo oko 20% ljudi sposobno motivirati se iznutra bez nekih vanjskih faktora. Važno je naglasiti da su takvi ljudi, osobe s visokim kvocijentom emocionalne inteligencije (EQ).

Radi se o ljudima koji poznaju sebe vrlo dobro, poznaju svoje vrline i mane, vrlo dobro upravljaju svojim emocijama i nije im problem da se sami motiviraju, za razliku od one druge kategorije ljudi. U tu kategoriju ubrajamo sve one ljude koji se ne znaju sami motivirati nego traže motivaciju u vidu pohvala, potvrda, nagrada, napredovanja, uspjeha, tj. da ih stalno netko sa strane validira kako su dobri, ovakvi i onakvi. Radi se o vanjskoj motivaciji. Naravno da je OK ako te netko pohvali ili ti udjeli neki kompliment i lijepu riječ. Ipak, to ne bi trebalo da postane jedini faktor koji će vas motivirati da se pokrenete.

Bez motivacije nema ni inspiracije

Često naglašavam da bi ljudi trebali raditi ono što vole i što ih inspirira jer je to jedini načini da se motiviramo. Bez motivacije nema ni inspiracije! To znači ovo:

  1. Ako i niste u mogućnosti ostvariti ili imati ono što želite, a to znači da radite posao koji ne volite, jer morate platiti račune, kredite i uzdržavati obitelj, pronađite neki pozitivni aspekt u tom poslu jer sam sigurna da uvijek ima makar jedna pozitivna stvar u vašem poslu.
  2. Pored tog posla kojega volite ili ne volite, radite ono što vam je važno, u čemu uživate, što radite za svoju dušu. To može biti čitanje dobre knjige, boravak u prirodi, masaža, telefonski razgovor, itd. Izdvojite barem sat vremena za sebe i radite ono što vam je važno i što vas ispunjava. To je ta hrana za dušu kao pogonsko gorivo za pokretanje energije.
  3. Donesite odluku i postupno izlazite iz zone vaše lažne ugode i na bojte se promjena. Jasno mi je da se mnogi ljudi boje promjena. Misle da su sigurniji tamo gdje jesu bez obzira što im se to ne sviđa. Radije biraju to nego da naprave neki iskorak u nepoznato i zakorače u nove promjene.

Kada donosimo odluke da mijenjamo nešto u životu?

Neki se obično ohrabre na neke promjene u dvije situacije. Prva se odnosi kada osoba ima neki privlačan cilj ili već unaprijed dobro razrađene ciljeve koji ih pokreću i motiviraju. To je super. Problem je kako doći do te faze. Nažalost, mnogi ljudi, a poglavito mladi, zapravo uopće nemaju pojma što žele u životu. Ili su im ciljevi previše općeniti.

Imati novca, biti uspješan, zdrav i voljen nisu nikakvi ciljevi, nego pusta lista želja o kojima možete samo nastaviti sanjati. Ako se ne pokrenete vi, ne netko drugi, nego vi, i ne krenete u akciju ka realizaciji tih ciljeva, ništa od toga. I dalje ćete nastavit budni sanjati. Biti frustrirani, nezadovoljni, ozlojeđeni, ljubomorni, a to sve dugoročno može završiti i nekom dijagnozom.

Druga situacija koja vas pokreće na promjene može biti neka toliko jaka emocionalna bol, nakon nekog proživljenog šoka ili traume, da jednostavno osoba više ne može trpjeti tu patnju i kreće u akciju. Bez obzira o čemu se radi, najbitnije je da se sami ohrabrujete i da se okružite pozitivnim ljudima. Možete potražiti i savjet od ljudi koji znaju i koji vam mogu pomoći.

Investirajte u rad na sebi

Ako imate mogućnosti, ulažite u sebe, u svoje znanje, vještine, rad na sebi, u svoje zdravlje. Neka vam fokus bude na onome što vam je dugoročno bitno u životu, umjesto što trošite svoje resurse, a poglavito vrijeme kojega je sve manje, na neke gluposti, tračanja, zavist, prepucavanja na društvenim mrežama, uvjeravanjima da su drugi krivi što ste nesretni… Drugim riječima, preuzmite odgovornost za sebe i svoj život, jer ako nećete vi, tko će, drugi su previše zauzeti sami sa sobom.

Umjesto da zatrpavate svoje neugodne emocije hranom, prvo zadovoljite svoje potrebe

Još jedna jako bitna stvar koju mnogi zanemaruju odnosi se na prepoznavanje i zadovoljavanje svojih potreba. Ako ste roditelj, onda je vrlo bitno da to na vrijeme osvijestite i pustite svoju djecu da zadovolje neke svoje potrebe. Da slobodno iskažu svoje emocije, umjesto da ih potiskuju, gomilaju i kompenziraju štetnim navikama (emocionalnim prejedanjem, raznim drugim ovisnostima). Upravo je hrana jedna od najrasprostranjenijih ovisnosti kojima ljudi zatrpavaju negativne emocije i nezadovoljene potrebe. U zadnje vrijeme sve je više i ovisnosti o društvenim mrežama, igricama na pametnim uređajima, konzumaciji alko i sintetičkih droga.

Ne uzimajte ništa što imate zdravo za gotovo

Kako u ovako teškim i turbulentnim vremenima ostati pozitivna i normalna osoba?

Često naglašavam da je upravo zahvalnost osnovna pretpostavka i ključ za zdrav i uravnotežen život. Treba raditi na tome da ju se osvijesti. Svatko od nas ima, ne jedan, nego i puno više razloga da bude zahvalan u životu – na djeci, na zdravlju, na tome što ima krov nad glavom. Oni koji su ga izgubili, nisu na ulici i ako Bog da ponovo će imati svoj stan ili kuću. Imaju posao, roditelje koji ih razumiju i vole, pametni su, itd., Itd. Ne uzimajte ništa zdravo za gotovo. Danas imate sve, a sutra sve to možete i izgubiti (drage osobe, zdravlje, posao, novac, ugled…).

Imate li jasno definirane ciljeve?

Sljedeća bitna stvar, koju sam već spomenula, odnosi se na definiranje vaših ciljeva. Kao što sam istaknula, nije dovoljno željeti nešto, ciljeve je potrebno jasno i definirati. Ako ih nemate i samo tumarate kroz život živeći od danas do sutra, budite sigurni da će se naći netko drugi tko ih ima za vas pa ćete na kraju biti samo oruđe za ispunjavanje ciljeva drugih ljudi.

Bez cilja, vi zapravo ne znate kuda idete. Ako se prepustite sudbini, ne znate gdje će vas život odvesti. Definiranje ciljeva osnovni je preduvjet vašeg pokretanja. To znači da pokrenete svoje misli u akciju za bilo što – traženje drugog posla, bolje ocjene, upis na željeni fakultet, gubitak viška kilograma, više tjelesnih aktivnosti, rad na unapređenju vašeg zdravlja ako ste bolesni (ne na način da lijekovima liječite posljedice, nego da se paralelno pozabavite uzrokom vaše bolesti koja se pojavila iz nekog razloga)…

Često znam reći da su nekada siromašni ljudi zapravo blagoslovljeni jer ih je upravo to siromaštvo potaknulo na akciju. Zato dragi moji, ne štedite svoju djecu. Ne servirajte im sve na pladnju. Ne znam jeste li uopće svjesni koliko je takva filozofija štetna za vašu djecu. Od njih čini emocionalne invalide koji su nesposobni da preuzmu odgovornost za svoj život i da se brinu o sebi (bez roditeljske pomoći).

Distraktori koji ruše motivaciju i čine da se osjećate jadno i nezadovoljno

Za kraj sam ostavila možda onaj najbitniji najkompleksniji faktor koji nas podsvjesno koči da se pokrenemo i motiviramo. Zapitajte se – što je to što me demotivira ili narušava moju motivaciju? Postoji čitav set tih ”demotivatora” ili barijera u našem umu. Spomenut ću samo neke od njih, i to one krucijalne.

  • Ograničavajuća uvjerenja – da nešto ne možemo jer smo nesposobni, nismo dovoljno pametni, lijepi, nemamo veze kao drugi, sudbina se poigrala nama, ili pak imamo potrebu kontrirati nekome da bi dokazali da smo u pravu.
  • S druge strane to su očekivanja drugih ljudi. Kod djece to su roditelji. Kod odraslih dečko, partner, suprug, mama, šef, prijateljica, itd. Ljudi, dajte se osvijestite i prestanite ispunjavati očekivanja drugih ljudi koji su pametniji, iskusniji od vas i navodno znaju što je dobro za vas (jer gledaju iz svoje mape svijeta). Što god da radite, radite to potpuno svjesno, a ne mehanički. Dobro se fokusirajte i izoštrite sva vaša čula.
  • Strah od neuspjeha i kritike drugih ljudi (ponekad i u dobroj namjeri) također može biti jedan od ozbiljnih demotivatora. Tu je naravno i lijenost koja je ništa drugo nego posljedica loših i ustaljenih navika možda kao rezultat odgojnog stila roditelja koji pre zaštitnički odgajaju svoju djecu.
  • Tu je naravno i pregršt loših navika koje ometaju vašu motivaciju, a koje ste tako dobro naučili i činite ih iz podsvijesti. I to se može riješiti. Kako ste ih naučili, možete se i ”odučiti”. Kroz učenje možete usvojiti nove i zdrave navike koje će raditi u vašu korist. Navike koje vas neće kočiti u napretku, koje će vam pomnoći da se osjećate super, da budete zdravi i vedri.
  • Jedna od posljedica lijenosti može biti i pasivnost i inercija koja proizlazi iz govora tijela i itekako može utjecati na to kako se osjećamo. Ljudi često zaboravljaju da su naš um i tijelo jedna cjelina povezane s našim emocijama.

Samomotivacija

Na kraju, ništa ne može biti toliko jako kao vaša unutarnja motivacija, tj. da se sami motivirate. Svaki put kada odradite uspješno nešto što ste započeli, nagradite se i zapljeskajte sami sebi. Budite ustrajni i vježbajte i nećete biti ovisni o nikome i ničemu. Nećete ovisiti o ničijoj pohvali ili potvrdi jer samo vi znate koliko vrijedite. Ako netko drugi može, zašto ne biste to mogli i vi. I to vam je čitava filozofija o motivaciji.

Povezano: Psihpoterapeutkinja ističe – ne taložite u sebi ljutnju i bijes, to je siguran put prema bolesti ili psihičkoj smetnji 

www.focusin-holisticlifestyle.com





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI