To je također ključan aspekt u životu svake od nas kako bismo živjele mirnije i sretnije. Međutim, da bismo uopće mogle rješavati toksično okruženje i pojedine osobe, i da bismo mogle stvarati zdravo okruženje i bolje odnose, pa i promijeniti ove u kojima smo trenutno, prvo trebamo razumjeti svoj unutarnji osjećaj, intuiciju. Kako možemo znati tko nam šteti, a tko doprinosi ako ne slušamo taj unutarnji glas? Kako možemo upirati prstom u bilo koga, ako se prvo ne složimo sa svojom nutrinom? Zato od ovomjesečne teme odnosa s drugima krećemo od odnosa prema sebi. Važno je shvatiti što je glas ega, a što intuicija.
Što je to što osjećaš u sebi, a ne slušaš?
Kada si to pogriješila kada si poslušala svoju intuiciju? Kako prepoznati razliku između glasa ega i glasa intuicije?
Ne želim biti netko tko konstantno kritizira ego i potencira na tome da je ego loš, ali želim napomenuti da je on ipak dio mentalnog sklopa, uma, onaj koji razmišlja, promišlja, koji se boji, i onaj koji je iskusio sve što smo prošle. Samim time, ego djeluje u skladu sa iskustvima koje smo imale. Ako smo u emotivnim vezama bile povrjeđivane, ego će danas mnogo opreznije stupati u emotivni odnos. Promatrat će našeg partnera, proučavati ga, i tek kada bude milijun posto siguran, stupit će u vezu. Je li to loše? Ne, nije loše. No, taj isti ego će u promatranje partnera ubaciti i strahove poput “i ovaj će me povrijediti”, “i ovaj će me prevariti”, “i u ovom ću odnosu imati samo muku i patnju”, “bit će toksično i samo ću završiti povrijeđena”.
Eh sad, je li to loše? Jeste. Jeste, zato što nam ne treba da gledamo u grah kako će nam sutra biti s nekim. Ne treba nam da propuštamo divne odnose samo iz straha. Ne treba nam da unosimo stare traume u nove odnose, i stare obrasce u trenutke koji slijede.
Slušanje ega je uvijek mač s dvije oštrice
Zato je slušanje ega uvijek mač s dvije oštrice. On je savršeno racionalan i na divan način nam objasni i obrazloži zašto je u redu da se bojimo stupanja u novi odnos s partnerom. Isto tako, on pravi kobne greške gdje često i mi povrijedimo druge, samo zato što se plašimo da ćemo završiti povrijeđeni.
S druge strane, intuicija ne pravi nikakve greške. Da se dotaknemo bilo koje teme – stupanje u emotivne odnose, odnose s obitelji, prijateljima, pronalazak onoga što nas ispunjava kao svrhu u ovom životu – apsolutno bilo koju temu da uzmemo, intuicija neće pogriješiti. Ona će nas voditi isključivo tamo gdje trebamo ići, gdje trebamo biti i s kim trebamo biti.
Tako je, jer zapravo intuicija nije niti naš um, niti naš mozak. Nije čak ni naša duša, već je ona dio nečeg mnogo većeg. Ona je vodstvo više sile u nama, djelić Boga, Univerzuma, nazovite kako god želite, u nama. I zato ona nikada ne griješi. Zato ona zna.
Intuicija zna što učiniti, ali neće reći što će biti sutra
Ali, zašto je ljudima generalno teško pratiti je, uopće prepoznati je? Zato što, kada nam se intuicija javi, kada osjetimo taj unutarnji osjećaj, najčešće mislimo kako smo nenormalni s idejama koje dobivamo od tog unutarnjeg osjećaja, jer se sve što intuicija govori kosi s egom. Ona će reći (primjer) da se bavimo umjetnošću i da ćemo od toga uspjeti živjeti ne samo idealan život, već svoju svrhu. Ona će reći da odemo na kraj svijeta jer ćemo tamo pronaći sebe. Ona će reći da kupimo tu avionsku kartu i ne razmišljamo o daljnjim koracima. Ona će reći da damo otkaz bez da smo prethodno pronašli drugi posao i sigurnost. Ona će reći da se razvedemo bez da razmišljamo o daljim koracima, podjeli djece, financijskoj samostalnosti. Ona će reći apsolutno sve što sada ovoga trenutka trebamo učiniti, ali nam neće reći što će biti sutra.
Neće nam reći unaprijed koji je sljedeći korak i kuda nas vodi. Ako nam kaže da kupimo avionsku kartu, neće nam reći u koji grad da idemo kada sletimo na aerodrom na kraju sveta, niti u koji smještaj da idemo. Neće nam reći ni gdje drugdje da se zaposlimo ako je sada poslušamo i damo otkaz.
Razgovor ega i intuicije
Intuicija se našem umu, egu, čini kao potpuno luda ideja, neosnovana, bez ikakvog smisla i objašnjenja, i bez ikakve sigurnosti za naše sutra. Zato je mnogi ljudi ne slušaju. Upravo jer im se čini kao da su ideje koje im dolaze od intuicije, ne samo teško ostvarive, već da ih vode na dno. Vode ih u bijedu odakle ne znaju kako će se izbaviti.
Ako, recimo, prosječan čovjek osjeća iznutra da treba dati otkaz na poslu, a ne zna kako će prvog u mjesecu platiti najamninu i račune, nema drugi posao, hoće li taj čovjek stvarno dati otkaz? Najčešće neće. Reći će tom svom unutarnjem glasu koji mu govori da ostavi posao: “Da, ja razumijem da više ne trebam raditi ovdje, ali kako ću platiti račune i najamninu? Zato, sačekat ću da pronađem bolji posao, da mi stigne bolja opcija, pa kada budem siguran da imam drugi i bolji posao, dat ću otkaz.” To je zapravo čovjekov ego rekao intuiciji. To je zapravo primjer razgovora naše nutrine, svake od nas, samo svaka od nas ima druge teme s kojima se suočava.
I, kako da onda naš um povjeruje da je intuicija ispravan put, kada nas ona vodi negdje gdje je sve potpuno neizvjesno, nepoznato i novo?
Da bi taj čovjek zaista poslušao intuiciju i zaista dao otkaz na poslu, bez da zna kako će platiti račune koji mu stižu, on dobrano mora imati hrabrosti i dobrano mora VJEROVATI da će se sve riješiti. Da će nekako, nekim čudom, imati novca da plati račune koji mu stižu!
Zar to ne zvuči suludo prosječnom čovjeku? Kako onda da je ljudi slušaju? Kako da vjeruju, kada ne vjeruju ni sebi, svom umu, a kamoli nekom unutarnjem osjećaju?
Koliko god da je put kojim nas intuicija vodi neizvjestan, ispravan je
Ali, ipak, koliko god da je put kojim nas intuicija vodi neizvjestan, ispravan je. Zašto je to tako? Zašto daljnji koraci moraju biti neizvjesni i ne možemo ih znati unaprijed? Zašto nam intuicija ne kaže pet koraka unaprijed i lijepo smiri naš um? Onda bi je svi ljudi pratili! Lako, zato što ako nam se pet koraka unaprijed pokaže, naš će se um ponovo uključiti i početi mozgati. Da znamo sljedećih pet koraka od ovog prvog koji sada osjećamo da trebamo učiniti, propustili bismo sve dobre prilike, “slučajnosti” na putu, susrete i događaje. Naš bi um promatrao, razmišljao, stvarao slike i vizije, bojao se, izbjegavao ono što misli da je opasno i gdje je ugrožen i ponovno bi djelovao s aspekta prijašnjih iskustava. Zato mi ne smijemo znati daljnje korake. Zato nam se jedan po jedan daje.
Eh sada, da bismo počele slušati svoju intuiciju, potrebno je prvo da je razumijemo i smirimo svoj ego, jer čim krenemo slušati svoj unutarnji glas, ego se prestraši i ubacuje nam miliju strahova u um. Što ako, što će biti, kako ću itd. Tada počinje kolaps.
Kako ne bismo došle do kolapsa, odnosno kako bismo mogle smiriti svoj um i ego kada nas kolaps i izvor strahova počne napadati, trebamo egu objasniti što je intuicija.
Važno je shvatiti što je intuicija
Na primjer, ako bi čovjek koji iznutra osjeća da treba dati otkaz na poslu odlučio dati otkaz, u njegovom bi umu zapravo krenuo kolaps strahova. Kako ću plati račune koji dolaze? Što ako ne pronađem posao šest narednih mjeseci? Kojim poslom da se bavim? Ma dobro mi je tu gdje sam, tako je kako je, ali imam sigurnost svaki mjesec! Barem mi nije glava u torbi, znam da ću svakog mjeseca imati krov nad glavom i imati što da jedem! Ako dam otkaz, kako ću sutra? Što ako budem zažalio što sam dao otkaz? Što ako pronađem još gori posao od ovog? Ego tog čovjeka će učiniti SVE samo da ga spriječi da da otkaz, jer ono čega se ego najviše plaši je neizvjesnost! On djeluje isključivo u zoni komfora, tamo gdje se osjeća ušuškano i sigurno i tamo gdje ništa nije idealno, ali nije ni neizvjesno.
Zato ego uvijek bira ostati tamo gdje je nesretan, samo da se ne bi morao navikavati na nove promjene i da se ne bi morao bojati sutrašnjeg dana u kojem ne zna što ga čeka.
Kada se ego bori s intuicijom
Upravo tada, u tim trenucima, kada takve misli krenu i kada ego krene igrati svoje kolo, čovjek treba sebi objasniti što je intuicija. Treba reći sam sebi, svom umu, egu, zašto je odlučio da je prati i da joj vjeruje. Intuicija je moje vodstvo koje nije s ovoga svijeta. Taj unutarnji glas vidi tko sam od prije ovog života i zna što ću biti nakon ovog života. Taj osjećaj zna istinu i svrhu mog postojanja. Taj osjećaj zna zbog čega sam došao na ovaj planet, u ovom tijelu, u ovu obitelj, u ovo okruženje. Intuicija zna tko je dobar za mene, a tko nije.
Zna kada ću doživjeti velike krahove, isto kao što zna kako da ih izbjegnem. Također zna, kako da iscijelim one životne krahove koje ne mogu izbjeći, kako da gledam na njih i kako da ih prebrodim na najlakši način. Ona sve zna i zato odlučujem joj vjerovati. Zato odlučujem dati taj otkaz i usudim se krenuti ka neizvjesnosti, jer biram vjerovati tom osjećaju i znam da će se sve namjestiti baš onako kako je za moje najveće dobro. Biram da znam da ću imati novca za račune koji mi stižu. I biram da znam da ću pronaći posao od kojeg ću ne samo bolje živjeti, već ću voljeti i bit ću ispunjen dok ga radim.
Važno naučiti smiriti ego
Tako bi trebao izgledati monolog svake od nas kada se ego bori s intuicijom. Ne zvuči li sada tom čovjeku promjena koja mu slijedi kada da otkaz na poslu lakša? Zar nije sada malo rasterećeniji kada je rekao sam sebi što je intuicija i zašto je želi pratiti? Jeste, zato što sada taj čovjek zna da nije sam. On zna da tko god da je ta intuicija, ona ga voli i vodi, i ne osjeća se samim, ludim i izgubljenim. Upravo zato je, da bismo uspjele pratiti svoju intuiciju, važno naučiti prvo pričati sa svojim egom i smiriti ga. U suprotnom, ako ga ne smirimo, on će ludovati sve dok ne nadvlada naš um i dok ne odluči ponovo ne poslušati intuiciju, već se držati zone komfora.
Povezano: O toksičnoj i zdravoj ljubavi
Intuicija me dovela u Indiju
Dok nisam došla u Indiju i počela živjeti život koji živim danas, dok nisam spoznala kako to izgleda kada sam mirna i kada idem putem u ovom životu kojim želim ići, imala sam nekoliko velikih izazova i koraka koje sam morala učiniti bez straha, u potpunoj neizvjesnosti od toga što će biti sutra i što me čeka. Morala sam poslušati taj unutarnji osjećaj i pustiti da me vodi. To sam učinila. Podijelit ću s vama kako je to izgledalo.
Dok sam radila u noćnom klubu u Austriji, gdje sam imala odličnu plaću i siguran život sa svim benefitima materijalnih stvari koje sam mogla imati, bila sam ispijena, nesretna i neispunjena. Osjećala sam da trebam dati otkaz i samo se pokupiti i otići negdje daleko.
Osjećala sam izuzetno snažan glas u sebi: JA HOĆU PROMJENU! JA MORAM DOŽIVJETI PROMJENU! MORAM SE PROMIJENITI, NE MOGU VIŠE OVAKO!
Taj glas je vrištao u meni par mjeseci, sve dok nisam maltene poludjela od tog života i posla, završila u bolnici i sve dok nisam doživjela psihičke krahove. Tek tada sam napokon poslušala taj osjećaj i uplatila sebi putovanje na Bali. Sama, bez ikoga, na kraj sveta, bez puno novca jer sam dala otkaz. Tko bi učinio takvo što? Koliko ljudi bi dalo otkaz i uplatilo putovanje na kraj svijeta, ponijeli cijelu ušteđevinu pa onda otišli na kraj sveta, bez namjere da se vrate nazad, ali i bez ikakvih ideja kako će zaraditi novac na kraju svijeta? Malo, jako malo ljudi bi to učinilo.
Da nisam napravila taj korak
Ali, da nisam napravila taj korak, nikada ne bih upoznala svoga Gurua. Ne bih došla u Indiju prvi put. Ne bih se bavila čime se bavim danas. Ne bih pisala knjige. Ne bih spoznala da imam dublju svrhu postojanja. Da mogu živjeti sretno. Ne bih riješila odnos s ocem i kao danas, pričala s njim. Ne bih imala razumijevanje koje danas imam prema obitelji. Ne bih završila sve toksične odnose koji su me vukli prema dnu. I na kraju, ne bih se preselila u Indiju, ne bih pronašla Radhakund, svoj dom, svoju suštinu, duhovne prakse i apsolutno sve što jesam.
Ništa se ne bi dogodilo od ovoga što danas jesam i živim, da sam tada od straha ipak odlučila ostati u Austriji i raditi u noćnom klubu sa sigurnom i velikom plaćom. Zar sada, nakon svega što se dogodilo, kada sam ipak odlučila poslušati sebe i kupiti tu kartu, otići na Bali, taj strah kako ću živjeti dalje bez sigurnog posla ne izgleda jadan i malen? Nakon svega što sam poslije Balija dobila, prošla i spoznala, nije li taj strah ništa? Jeste, ništa je, i toliko je malen da je smiješan. Toliko sam dobila kada sam poslušala sebe da ostavim taj posao, da danas iz ove perspektive mogu samo da se smijem tom nesretnom strahu koji sam tada osjećala, dok nisam znala što me čeka kada dam otkaz.
Ona je u nama svakoga trenutka
Ono što je važno da svaka od vas zna jeste da intuicija nije uvijek toliko strašna. Ne tjera nas uvijek da činimo tako velike korake i promijene. Ona je u nama svakoga trenutka, za svako mjesto na kojem se nađemo, sa svakom osobom s kojom smo. Ona nam govori od najsitnijih sitnica što je dobro za nas, što da učinimo i kuda da idemo, do najvećih drastičnih životnih promjena.
Da bismo promijenile svoj život, da bismo stigle do tih velikih promjena i živjele sretno, trebamo početi od sitnica. Prvo trebamo naučiti slušamo svoju intuiciju u svakodnevnom životu, da bismo je, kada bude došlo vrijeme, poslušale za velike korake i promijene. Ako je krenemo slušati svakoga dana, vjera da nas čeka dobro nakon što je poslušamo će postati toliko jaka, da će skoro sve sumnje nestati. Tako, kada dođu veliki koraci koje trebamo učiniti, a koji će biti neizvjesni, mi ćemo već imati razvijen odnos s intuicijom i znat ćemo da nas čeka dobro. Znat ćemo da će se sve riješiti i namjestiti, i manje ćemo se plašiti. Znat ćemo da nismo sami i da ne griješimo jer slušamo svoju nutrinu.
Zato, počni od sada. Što sada osjećaš da trebaš učiniti?
Što sada osjećaš da trebaš učiniti?
I počni svakog jutra. Što danas trebam učiniti? S kim se trebam vidjeti? Gdje trebam ići? Što osjećam? Trebam li otkazati nešto što imam danas? Unazađuje li me osoba s kojom se trebam vidjeti i je li mi muka da idem s njom? Zašto onda idem? Poslušat ću sebe i neću otići. Neću se bojati što će ta osoba misliti o meni i hoće li se naljutiti.
Umjesto toga, prošetat ću parkom sa slušalicama i slušat ću lijepu muziku. Umjesto toga, slikat ću. Trčat ću. Trenirat ću. Odmorit ću. Napisat ću tekst. (Što osjećaš, to učini)
Počni od sada. Shvati što osjećaš i slušaj taj osjećaj.
Vodi te u dobro. Vodi te u najbolje.
I gledaj kako dani postaju bajka.
Namaste!
Voli te,
Eka
Pitanja:
- Što se bojiš učiniti, a osjećaš da trebaš?
- Kako bi izgledala današnja ti da se ne boji? (opiši mi kako ta ti živi, što radi i kako prolazi kroz svoje strahove od života, neizvjesnosti)
- Kada si to pogriješila kada si slušala svoju nutrinu?
- Kako prepoznaješ razliku između svog glasa ega i glasa intuicije?
- Kako tvoja intuicija zvuči? (osjećaš li je, vidiš li kroz slike, čuješ li, kojim osjetilima je osjećaš i kako)
- Kada si posljednji put zanemarila osjećaj intuicije, a poslušala ego i jesi li poslije toga zažalila?
- Što danas osjećaš da trebaš učiniti, a što osjećaš da danas ne trebaš učiniti?
Zadaci:
- Danas učini to što osjećaš da trebaš učiniti, a nemoj učiniti to što osjećaš da ne treba da učiniti. (i onda kada se dan završi napiši što si učinila, a što nisi, i kako si se osjećala)
- Napiši svoja tri načina na koja se nosiš sa svojim umom i prekomjernim razmišljanjem. Sjedi i razmisli što voliš raditi, što te opušta i smiruje kada si uznemirena. Što god da je to, napiši.
I naravno, ne zaboravi da voliš sebe!
Sending you love
Povezano: To love or to be loved