modna industrija nemilosrdno uništava planet

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


Modna industrija je drugi najveći zagađivač u svijetu i ima ogroman štetan utjecaj na okoliš. Brza moda se odnosi na masovnu proizvodnja jeftine i nekvalitetne odjeće, a temelji se na prekomjernoj potrošnji resursa. Stvarna cijena modne industrije je nezamislivo visoka.

Kupnja odjeće nekada je bila povremena, a danas je mnogima postala tjedna zabava u slobodno vrijeme. Većina Instagram računa posvećena je modi i ljepoti. Kupovina je mnogim mladim ljudima omiljena aktivnost. Modna je industrija ozloglašena po svojoj brzoj proizvodnji, kulturi prekomjerne potrošnje i rasipanja. Uz jeftinu i jednokratnu odjeću koja preplavljuje tržište, potrošače se potiče da kupuju više i da brzo odbace odjeću, što dovodi do ogromne količine tekstilnog otpada. Iza glamurozne fasade ove industrije krije se mračna strana brze mode. Pa zagrebimo malo ispod površine.

Moda se nekoć povezivala s glamurom i stilom, a danas se brza moda povezuje sa zagađenjem planeta

Dok se u prošlosti veliki naglasak stavljao na kvalitetu i udobnost odjevnog komada, danas se sve vrti oko brzo prolaznih modnih trendova. Kvaliteta nikako nije na prvom mjestu. Malo tko razmišlja o pitanjima održivosti i etičnosti brze mode. Proizvodnja sintetičkih materijala zahtijeva krčenje šuma velikih razmjera pa brza moda uništava šume za proizvodnju tkanina. Ni uzgoj pamuka nije bezazlen. Zahtijeva velike količine vode i pesticida kako bi se spriječilo propadanje usjeva. U nastavku slijede zapanjujuće činjenice o brzoj modi koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Zapanjujuće činjenice o modnoj industriji koje šokiraju

Oko modne industrije se vrte brojne zapanjujuće činjenice proizašle iz istraživanja okoliša koja pokazuju da je cijena modne industrija nezamislivo visoka.

  • Modna industrija stvara više stakleničkih plinova nego svi međunarodni letovi i pomorski promet zajedno.
  • Modna industrija je drugi najveći zagađivač u svijetu. Jedna je od industrija koje najviše zagađuju okoliš, ima štetan utjecaj na klimu, potrošnju vode i energije, pridonosi onečišćenju vode, zraka, krčenju šuma i stvaranju otpada.
  • Brza moda doslovno zasipa planet smećem. 73% odjeće završi na odlagalištima otpada, a manje od 1% se reciklira u novu odjeću. Kako potražnja za brzom modom raste, tako raste i ekološki otisak industrije. Negativni učinci jasno su vidljivi u cijelom opskrbnom lancu – od rasta sirovina do odlaganja rijetko korištene odjeće. (1)
  • Modna industrija igra važnu ulogu u masovnom rasipanju vode. Na temelju informacija World Wildlife Fund neprofitne dobrotvorne organizacije, za proizvodnju jedne pamučne majice potrebno je 2700 litara vode, što je potrošnja pitke vode jedne osobe za skoro dvije i pol godine (900 dana).
  • Za izradu jednog para traperica potrebno je oko 7500 litara vode, što je jednako količini vode koju prosječna osoba popije u razdoblju od sedam godina.
  • Značajno je da modna industrija godišnje zahtijeva oko 20% ukupne svjetske potrošnje vode, proizvede gotovo 10% ukupne svjetske emisije CO2 i proizvede 92 milijuna tona tekstilnog otpada. Emisije ugljika stvaraju značajno globalno zagrijavanje; kao rezultat toga, prirodne katastrofe i posljedice poput poplava, suša, oluja i porasta razine mora postaju sve redovitije. (2)
  • Svaki proizvodni korak ima utjecaj na okoliš zbog upotrebe vode, materijala, kemikalija i energije. Mnoge kemikalije koje se koriste u proizvodnji tekstila štetne su za okoliš, tvorničke radnike i potrošače. Većina utjecaja na okoliš događa se u zemljama u kojima se proizvodi tekstil i odjeća, ali tekstilni otpad nalazi se diljem svijeta. Trenutačne prakse modne potrošnje rezultiraju velikim količinama tekstilnog otpada, od kojih se većina spaljuje, odlaže na odlagališta ili izvozi u zemlje u razvoju. (3)
  • Tekstilna industrija proizvodi 35% mikroplastike koja završi u našim morima i oceanima. Poliester, akril i druga sintetička vlakna (sva su oblici plastike) pridonose onečišćenju oceana plastikom na suptilan, ali sveprisutan način.⁣⁣⁣⁣⁠ Mikrovlakna su vrsta mikroplastike. Sa svakim pranjem mikrovlakna se oslobađaju iz sintetičkog tekstila i iz perilice rublja odlaze u rijeke, mora i oceane, nakupljaju se u cijelom hranidbenom lancu.
  • Otprilike 90 % odjeće koja se prodaje u Sjedinjenim Državama izrađena je od pamuka ili poliestera, a oba su povezana sa značajnim učincima na zdravlje zbog procesa proizvodnje. Poliester, sintetički tekstil, dobiva se iz nafte, dok su za rast pamuka potrebne velike količine vode i pesticida. Bojanje tekstila dovodi do dodatnih opasnosti jer se neobrađene otpadne vode od boja često ispuštaju u lokalne vodovodne sustave, oslobađajući teške metale i druge otrovne tvari koje mogu negativno utjecati na zdravlje životinja, kao i na zdravlje stanovnika u blizini. (4)

Moderno ropstvo

Još jedna mračna strana brze mode je moderno ropstvo koje obuhvaća različite oblike prisilnog rada, dužničkog ropstva, trgovine ljudima i dječjeg rada. Proizvodnja je većinom smještena u zemljama poput Indije, Kine, Bangladeša i Kambodže. Koristi se jeftina radna snaga. Radnici se iskorištavaju, rade u nesigurnim i nehumanim uvjetima, a za mrvu novca. Uz brzu modu su vezana brojna kršenja ljudskih prava.

Održiva moda

Statistički podaci su poražavajući i jasno je da se modna industrija mora mijenjati. Posljednjih je godina održiva moda postala sve popularnija. U poslovne strategije se pomalo počinju integrirati načela održivosti, ali sve je to još uvijek kap u moru.

Održivost vlakana odnosi se na prakse i politike koje smanjuju onečišćenje okoliša i minimiziraju iskorištavanje ljudi ili prirodnih resursa u zadovoljavanju životnih potreba. Općenito, smatra se da su prirodna celulozna i proteinska vlakna bolja za okoliš i ljudsko zdravlje, ali u nekim slučajevima se smatra da su proizvedena vlakna održivija. Tkanine kao što je Lyocell, izrađene od celuloze bambusa, izrađuju se u zatvorenom proizvodnom ciklusu u kojem se 99% kemikalija korištenih za razvoj vlakana tkanine reciklira. Korištenje održivih vlakana bit će ključno u smanjenju utjecaja proizvodnje tekstila na okoliš. (4)

Što možemo učiniti?

Kao potrošači, imamo moć zahtijevati promjenu i učiniti razliku. Vrijeme je da se suprotstavimo mračnoj strani brze mode i prihvatimo održivije modne izbore.

Mi kao modni potrošači možemo usporiti. Možemo početi birati kvalitetniju odjeću koju ćemo nositi godinama. Ovo ne samo da smanjuje otpad, već i dugoročno štedi novac. Možemo biti svjesniji naše modne potrošnje i birati održivije bendove. Možemo produžiti životni vijek svoje odjeće popravljanjem ili prenamjenom odjeće koju već imamo. Ponekad treba posjetiti i second hand shopove i pogledajte njihovu ponudu. Tamo se mogu pronaći cool stvari, često jeftinije. Možemo početi kupovati odjeću od recikliranih, prerađenih ili održivijih materijala.

Unatoč koracima koje neki proizvođači poduzimaju kako bi industriju učinili manje štetnom, jedini način da se moda doista učini održivom je ukidanje kulture prekomjerne potrošnje i bacanja. Smanjite, ponovno upotrijebite, reciklirajte!

Znate li sada pravu cijenu majice od 2 eur?

Ako ste pročitali cijeli članak, onda znate pravu cijenu majice od 2 eura ili traperica od 10 eur. Sigurna sam da ćete drugi put razmisliti hoćete li kupiti onu majicu od 2 eur koja vam se čak i ne sviđa, ali eto, košta samo 2 eura. Cijena je puno viša – cijena je komadić prirode.

Povezano: 14 odjevnih komada za svaku ženu sa stilom u koje se isplati uložiti

Izvori:

(1) Moorhouse D. Making Fashion Sustainable: Waste and Collective Responsibility. One Earth. 2020 Jul 24;3(1):17-19. doi: 10.1016/j.oneear.2020.07.002. PMID: 34173525; PMCID: PMC7380204.

(2)  Piera Centobelli, Stefano Abbate, Simon Peter Nadeem, Jose Arturo Garza-Reyes, Slowing the fast fashion industry: An all-round perspective, Current Opinion in Green and Sustainable Chemistry,
Volume 38, 2022, 100684, ISSN 2452-2236

(3) Niinimäki, K., Peters, G., Dahlbo, H. et al. The environmental price of fast fashion. Nat Rev Earth Environ 1, 189–200 (2020).

(4) Bick, R., Halsey, E. & Ekenga, C.C. The global environmental injustice of fast fashion. Environ Health 17, 92 (2018).





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI