Mislim da je potpuno jasno da rat nikada nije rješenje. Nikad nije bio, niti će ikada biti. Bar je meni to potpuno jasno. I što se to brani? Neke granice koje su neki ljudi davno ili manje davno odredili i rekli to je moje. I odlučili da se taj neki teritorij tako zove. Pa su onda došli jači i zaključili da tu ima nekih resursa koji im trebaju pa pobili ili porobili ljude jer im je to bilo u interesu.
Neću nabrajati brojne grozote koje su slijedile i koje su opravdavane na razne načine. I na kraju krajeva povijest pišu pobjednici. Što je stvarno bilo možemo znati samo za ono o čemu imamo osobno iskustvo, ako i tada.
Ako ne okončamo rat, rat će nas okončati.”
H. G. Wells
Brojni se ratovi i nepravde događaju u svijetu svake sekunde. Brojni, ako ne i većina ljudi pati, konstantno. Bolest, razaranje, smrt su veliki dio života. I sad svjetski rat! Prijeti se nuklearnim naoružanjem!
Uvijek me čudi da u takvim situacijama svijet ne stane. Da nešto napravimo svi skupa. Pa sve nas se to tiče zar ne?
Ali ne. Život ide dalje. Mora se na posao, večeras je utakmica ili koncert. Djeca moraju u školu. Veliki broj ljudi nema pojma o čemu se radi. Nekima je mučno gledati što se događa. Drugi žele vjerovati da znaju kako će sve biti u redu. Neki nisu ni čuli. Prošli smo sve to. Znamo kako ide.
Upravo zbog toga odbijam mrziti i odbijam obožavati bilo koga na bilo čijoj strani. I lijeve ili desne, istok ili zapad. Žene ili muškarce, siromašne ili bogate, žute, smeđe, bijele ili crne jer u osnovi smo svi isti.
I mogla sam se roditi bilo gdje, ali nekim slučajem rodila sam se u Hrvatskoj. Ali to ne znači da su vrijednosti koje sam naučila od ove kulture bolje ili lošije od neke druge. Ne znači da to vrijedi braniti životom ili bilo čim drugim. Ne znači da bih dopustila da bilo tko u mom životu za njih gine.
Jer meni je, kao i većini ljudi na ovom svijetu. isto. Svi mi moramo plaćati poreze, račune i prehraniti se. I Rusi i Ukrajinci i Sirijci i Afganistanci. Svi se ti nazovi ideali prelamaju preko naših leđa. Ljudi pate na svim stranama.
Nakon dvije godine pandemije sad se brinemo o svjetskom ratu. I nebitno je li to pretjerano ili ne, dovoljna je priča o tome da se svakom uvuče strah. Od svakoga od nas ovisi na koji način i koliko će to utjecati na svakodnevni život ali svi smo ga osjetili.
Ne želim stajati ni na čiju stranu. Odbijam sudjelovati na taj način. Odbijam vjerovati da je rat rješenje za bilo što. Ne možeš istim metodama braniti svoje vrijednosti jer ćeš samim time izgubiti vlastite vrijednosti.
Što je rješenje?
Nemam pojma i nije na meni da odlučim ali želim izraziti jasan stav.
Sve je to jedno veliko sranje. Sve je to potpuno nepotrebno i koristi se i koristit će se kao opravdanje za nesvjesnost i nesposobnost mnogih ljudi. Na svim stranama ove priče. Za pohlepu i potrebu za moći dok većina gleda i trebala bi se opredijeliti, slijediti i ginuti.
Rat: masakr ljudi koji se ne poznaju radi profita ljudi koji se poznaju, ali ne masakriraju jedni druge.
Paul Valery
A devedeset posto ljudi ne želi ništa od svega toga. Osim živjeti i voljeti svoje obitelji i prijatelje. Poštovati sve ljude na ovom svijetu.
Kako je onda sve ovo moguće?
Nije ni bitno jer nisam ja ta koja će naći rješenje. Ne umišljam si da sve znam kao mnogi. Bitno je da smo ovdje i da zvecka oružje. Jedan rat sam preživjela i znam da ne vrijedi svih života i patnje koja je zbog toga uslijedila. I danas se osjete posljedice.
I samo ovih desetak dana dovoljno je i imat će dugoročne posljedice.
Sramota i tragedija!
Rat! Ma daj me nemoj…
Rat je poraz čovječanstva.
Papa Ivan Pavao II