Usporila sam i živim kvalitetnije
Usporila sam. Kad usporim činim to svjesno. Više se ne osjećam dobro u visokim brzinama. Nisam se osjećala ni prije, no rješenje nisam znala naći. Sad ga imam i koristim ga, svjesno. Sporije i slušam, pa mogu više čuti, ali samo ako usporim. Vratim li se u stare gabarite, ne čujem mnogo toga važnog za međusobnu komunikaciju.
Više si opraštam, jer sam sporija, a sporost donosi smirenost. I najzad, više toga mogu napraviti ili mi se samo čini da sam učinkovita. Ako je to ipak samo misaona laž, mogu biti uvjerena u jedno, a to je sljedeće: „Ono što je napravljeno pospremljeno je u ispravne ladice, one kojima pripadaju, tamo gdje im je mjesto“.
Usporenje me je dovelo do one prave organizacije za kojom sam žudjela. A ona glasi „Ne trebaš sve. No ono što je napravljeno, neka bude u konačnici napravljeno i dovršeno kako bi znala nastaviti gdje si stala bez vraćanja na početak i gubila novo – staro vrijeme.“
Povezano: Sretni ljudi sami čine svoju sreću
Poslije ovoga ne dolazi osjećaj nezavršenosti, niti mu prethodi panika
Možda sam prije neke dvije godine negdje pročitala da sve što činimo, počnemo činiti sporije nego inače ako želimo smiriti sebe i svoj život dovesti u red. Negdje je ta informacija ostala čučati u mom umu i tek se sad probudila.
Par koračića koje vode do smirenog i posloženog života:
- svaki dan fokusiraj se na trenutak odmora, ovako ionako previše radiš
- sve što činiš čini sporije, bar 20 % – fizičke aktivnosti
- pričaj sporije
- slušaj sporije
- misli sporije
- spavaj sporije – legni u 22 h i budi se u 5 h ili 6
- voli sporije – daj na kapaljku i uzimaj na kapaljku, ne treba ti sve i ne trebaš drugima sva.
Usporiš li sebe u vremenu imat ćeš osjećaj da je i vrijeme sporije. Moći ćeš više toga napraviti, nego do sada u vremenu kojeg odjednom imaš, a prije ga nisi imala, jer ga tako nisi doživljavala.
Biti sama sebi prijateljica i u trenucima kad ne stigneš i ne možeš, bit ćeš prava motivacija za one trenutke kad će trebati povući malo više od uobičajenog. Ako je sada stalo, nije stalo za vijeke vjekova. Dozvoli neka stane, kako bi moglo opet krenuti, zato uspori procese i zadatke u kojima jesi.
Nevjerojatan je osjećaj kada prethodi godišnji odmor, i to na primjer ljetni, a ti imaš osjećaj da je sve vrijeme ovog svijeta samo tvoje. Zamisli da taj osjećaj možeš imati svaki dan! A možeš! Sjeti ga se kada ti je potreban!
Znamo reći za ljude koji ne srljaju u procese već im pristupaju polako i trezveno da su staložene osobe. Kod njih uvijek sve funkcionira, bar ih tako objasnimo sebi. Kad brzamo više griješimo. Možemo se i tjelesno povrijediti. Možemo druge povrijediti, a da to nismo niti primijetili.
Trkači ne ubrzavaju u startu, već pred ciljem, te tako štede snagu i fizičku i mentalnu.
Povezano: Ključ rješenja nam je svakodnevno u ruci
Kad više ne možete, nemojte
Kad više ne možete, nemojte, pa bilo to i na polovici nekog zadatka. Napravite rez, jednom sasvim drugom aktivnošću ili ostavite za sutra ako to možete. Počnite na vrijeme, pa čak i prije vremena krajnjeg izvršenja zadatka kako bi si u miru dozvolili period za pogreške i korekcije. Pogrešaka će biti, to vam je jasno, no lakše je ako znate da za njih imate vremena.
Ne čekajte LAST MINUTE jer to je kocka i sami znate! Možda vam se posreći, a možda i ne. Kocka je bačena.
Gledajte pod noge, a ne samo u daljinu! One su te koje će vas odvesti tamo gdje gledate. Tko zna možda stojite u netom betoniranom puteljku koji se stvrdnjava. Zastanite i pogledajte, jer za to imate vremena.
Naš život će ionako jednom završiti živjeli mi brzo ili sporo, no odabir je samo na nama kakav želimo da bude s obzirom što u njemu sve želimo vidjeti, čuti i osjetiti.
Sretno u odabiru i uživajte u životu!
Hodaj polako i poslušaj ovaj članak u audio obliku KLIKNI