Cjelokupna težina proizlazi iz želje roditelja da udovolji svim djetetovim željama i potrebama te da spriječi neugodna stanja kod djeteta. Pretvara to današnje roditelje u svakodnevne spasioce, gasitelje požara pa i svojevrsne čarobnjake koji svim silama žele zabaviti dijete i uvijek moći izvući zeca iz šešira kako bi se dijete zabavilo i veselilo. Roditelji.
Razmotrimo ove tri navedene osobine današnjih roditelja:
1. Nemoguće je dijete spasiti baš od svega
Nemoguće je dijete spasiti baš od svega (pritom ne mislim na opasne po život situacije). Nemoguće je, pa i nepoželjno za djetetov razvoj, spašavati dijete od svake potencijalno neželjene situacije u kojoj se može naći. U redu je pomoći djetetu i pružiti mu ruku, no ne i živjeti umjesto njega.
Ako dijete konstantno zaboravlja pribor za školu i roditelj ga konstantno donosi, ili čak i sprema stvari umjesto djeteta, u tom slučaju dijete neće razviti osjećaj odgovornosti. Samim time će biti manje samostalno. U redu je upozoriti dijete na pribor, zajedno s njime proći popis stvari koje treba uzeti, pa čak i provjeriti za neko prvo vrijeme. No ako roditelj želi odgojiti samostalnu i odgovornu osobu, polako će odgovornost za stvari za školu prepustiti djetetu u potpunosti. Iz takvih situacija, na temelju svog iskustva, dijete uči o odgovornosti prema sebi, obitelji i zajednici. Na kraju krajeva, dijete i jest ravnopravan član zajednice. Na roditeljima je da i omoguće to pravo djetetu.
2. Roditelji često rješavaju apsolutno sve umjesto djece
Vrlo je učestala pojava danas da roditelji rješavaju apsolutno sve umjesto djece. Ovdje ponovno vrijedi pravilo da je manje više i da treba biti umjeren. Postoje situacije čak i u predškolskoj dobi u kojima roditelji pokušavaju kontrolirati odnose među djecom, uplitati se u igru i određivanje tko će kome biti prijatelj.
U ovakvim situacijama u redu je biti upoznat sa situacijom te pomoći djetetu pri stvaranju socijalnih odnosa i jačati socijalne kompetencije. No nije u redu potpuno preuzeti igrovnu situaciju i kontrolu nad socijalnim odnosima djece. Naime, na taj način, izbjegavanjem neugodnih situacija dijete će se teško i u budućnosti nositi s takvim situacijama. Dobro je djetetu omogućiti da prva odbijanja i prvi „ne“ iskusi unutar sigurnog okruženja – a to je za dijete njegova obitelj. Tako i roditelji mogu steći uvid u način na koji dijete funkcionira u takvim situacijama. To uvelike pomaže saznati u kom smjeru razvijati djetetove socioemocionalne kompetencije.
3. Roditelji često misle da djeci ne smije biti dosadno
Današnjoj djeci ne smije biti dosadno. Tako bar misle roditelji i kad već iscrpe svu energiju često pribjegavaju i upotrebi medija. Djeci smije biti dosadno! To je čak i poželjno jer u tim trenucima djeca spoznaju svoje interese i razvijaju kreativnost i maštu. Kada dijete jednom premosti tu takozvanu dosadu, sve rjeđe će ju doživljavati jer će znati kako upotpuniti svoje vrijeme, samostalno i s drugima.
Ono što je zapravo teško roditeljima u svim navedenim situacijama je upravo to što žele biti djetetu sve i sve mu omogućiti i olakšati. Namjera mi je osvijestiti roditelje da oni već jesu sve svojoj djeci i uvijek će im biti sve i uvijek će djeci njihovi roditelji biti najdraže osobe, a njihove ruke i zagrljaji najsigurnije mjesto na svijetu. Zadatak je svakog roditelja odgojiti dijete u samostalnu, odgovornu i samopouzdanu osobu koja sebe i poštuje ujedno, a to će svaki roditelj postići jedino tako da korača uz dijete, ponekad ispred, a ponekad i iza, no nikad umjesto njega.
Povezano: Svatko od nas ima nešto ponuditi svijetu – tražiš li inspiraciju ili si ti inspiracija