Nikad nije bilo lakše upoznavanje drugih ljudi, sklapanje novih poznanstava i veza, prijateljstava, a nikad nego sada nije više usamljenih ljudi, nesretnih i nezadovoljnih, bez partnera, pa čak i bez prijatelja.
Moderno doba u kojem živimo i tehnologija koja nam se nudi daje nam obilje mogućnosti, bez imalo truda, bez imalo muke, bez imalo angažmana. Doslovce, u svako doba dana ili noći iz vlastitog doma, ugodne fotelje, bez make-upa, razdrljena i neočešljana, tražiš si online prijatelja, rame za plakanje, samo nekog kom bi olakšala ranjenu dušu.
Ili pak tražiš mogućeg partnera, poznanika, supruga, što god… Dovoljno je samo postaviti par slika, ispuniti upitnik o sebi, navesti što želiš, što tražiš, podesiti filtere i to je to…
Čarobni, virtualni svijet
Odjednom postaješ dio beskonačnog i čarobnog, virtualnog svijeta. Odjednom si na raspolaganju novim, virtualnim poznanicima, prijateljima, onima kojima si simpatičan ili odmah na prvu antipatičan.
Naravno, kako u realnom svijetu ima laži i muljanja, ali i puno lijepih stvari, tako u virtuali svega toga ima još i više. Lako je pričati svašta nekom koga ne poznaš, predstavljati se za nešto što nisi niti ćeš ikada biti i postaviti svoje fotke provučene kroz 1001 i filter.
Kao što je nekad papir podnosio sve tako danas ekran podnosi sve.
I onda znam tako razmišljati, u čemu je problem?
Zašto je toliko ljudi samo?
Zašto nemamo partera/icu?
Zašto svi toliko sanjamo o tome kako čeznemo za time da nekog volimo, da mu damo sebe, da za njega dišemo dok istovremeno taj netko diše i za nas?
Zašto?
Je l’ danas doista imati iskrenu ljubavnu i partnersku vezu postao ravno dobitku na lutriji?
Skoro pa nemoguće.
Krajnje je vrijeme da se svatko tko je slobodan ponaosob zapita gdje griješi, što radi krivo, čemu se nada i što očekuje od potencijalnog partnera te vrlo dobro i iskreno preispita svoju ljestvicu prioriteta.
Teško da je baš za našu samoću uvijek kriv svemir, sudbina, netko treći ali mi ne… Vrlo teško…
Često se zapitam, za nepronalazak adekvatnog partnera, je l’ možda krivo vrijeme jer nam je sve dostupno sada i odmah… Ili je kriva danas dosta popularna moderna psihologija kojom su nam isprali mozgove da možemo imati sve samo moramo u to čvrsto vjerovati.
Ili smo mi žene postale sve samo ne žene… Ili, možda čak više niti nema pravih muškaraca koji su spremni truditi se, osvajati, dokazivati, boriti se za njeno srce…
Ne znam do čega je, ali nikad nisam upoznala toliko razočaranih i usamljenih ljudi kao sada… Vrijeme da se dobro zapitamo u čemu griješimo…